Zbog neizvjesne situacije u Društvu Sindikalna podružnica  3. MAJ Motori i dizalice odlučila se 17.listopada  svoju zabrinutost iskazati  javnim priopćenjem:

„Ogorčeni teškom i neizvjesnom situacijom u Društvu 3. MAJ Motori i dizalice d.d. koja nije od danas ili jučer, već je započeta Odlukom da se Društvo izdvoji iz matične kompanije BI 3. maj, odnosno nepoduzimanjem nikakvih aktivnosti koji bi doprinijeli pomaku u rješavanju statusa radnika ovog Društva od strane Radničkog vijeća i većinskog sindikata SMH, povjereništvo Sindikata Istre i Kvarnera u ovom Društvu odlučilo je o tome progovoriti putem medija. 3. MAJ MID žrtva je parcijalne privatizacije Brodogradilišta 3. MAJ. Ovo što sad proživljavamo rezultati su političkih odluka, odluka zbog kojih ispaštaju jedino radnici, ni krivi ni dužni. Svojim su nas odlukama podijelili, učinili nas gotovo neprijateljima, učinili nam nepravdu i našu sudbinu učinili neizvjesnom. Dok se jednim radnicima isplaćuju poticajne otpremnine do iznosa od 120.000 kn, s mogućnošću da se povise i do 160.000,00 kuna, za nas su, protivno važećim aktima, utvrđene jednostranom odlukom poslodavca do najviše 75.000 kn. Zar smo mi manje vrijedni, manje ljudi ili nešto drugo?

Argument da su nam vlasnici različiti, te da više nemamo ništa sa 3. MAJ-om nije utemeljen u ovom slučaju. Sredstva za restrukturiranje cjelokupnog 3. MAJ-a osigurala je Država, tako da je izvor sredstava isti. Za zbrinjavanje tehnološkog viška radnika u 3. MAJ MID d.d. osigurano je preko 22 mil kn. Ta sredstva su namjenska. Po navodima Predsjednika uprave, koje doznajemo iz medija, na Zavod za zapošljavanje završit će 104 radnika s maksimalnom otpremninom od 75.000 kn po radniku, što ukupno iznosi 7,8 mil kn. Gdje je „nestala“ razlika od oko 15 mil kn? Zbog čega i s kojom svrhom, osim zastrašivanja i pritiska na prihvaćanje ovakvih otpremnina, će svaki od 104 radnika biti pojedinačno pozvan na razgovor? Zašto radnici preko medija moraju doznati o planu poslodavca vezano za program restrukturiranja i zbrinjavanja viška radnika? Zar ne bi bilo logično, ali i u skladu sa zakonom, da se o tome razgovara za stolom s legitimnim predstavnicima radnika, sa sindikatima i Radničkim vijećem? Još uvijek nije poznat plan restrukturiranja 3. MAJ MID d.d.; da li je uopće gotov, ili na temelju čega se radi program zbrinjavanja viška radnika, na temelju kojeg akta se određuju otpremnine? Pitanja je na pregršt, a odgovora nema i zato je opravdana zabrinutost, strah i neizvjesnost radnika u MID-u. Ako su točne informacije da pojedini članovi NO nisu bili upoznati s kupnjom novog službenog automobila u 3. MAJ MID d.d. onda je razlog za zabrinutost radnika još i veća, jer osoba koja je postavljena od strane RH da Društvo izvede na „kolosjek“, radi sve samo ne ono zbog čega je postavljena.

Kupuju se auti, novci se troše na tko zna što, dok s druge strane je problematična kupovina nekoliko tabli lima za krovište koje prokišnjava po halama ili za radna odijela i rukavice radnicima.

Radničko vijeće i sindikati trebaju štititi radnike i promicati njihove interese, te je Uprava Društva dužna s njima razgovarati kada su u pitanju odluke koje utječu na gospodarski i socijalni položaj radnika. Probleme treba rješavati dijalogom, jer u pitanju su sudbine radnika i njihovih obitelji, te, ako ova Uprava nije spremna na dijalog u cilju pronalaženja optimalnih rješenja , nije joj tu mjesto.  Nisu potrebna ni obećanja koje nemaju uporišta u osiguranim poslovima, jer je to onda obmanjivanje.

Jedan dio radnika, ne samo u Brodogradilištu, nego i 3. MAJ MID d.d., imaju problem sa smještajem u hotelu. Problem je vezan za cijenu, a pogotovo onima koji ostaju ili će ostati bez posla i završiti na Zavodu za zapošljavanje. Cijena smještaja tad se udvostručava, jer više nisu trećemajci, a onda će u pitanju doći njihova egzistencija.

Tu je i dugogodišnji problem otkupa bivših trećemajskih stanova od strane radnika najmoprimaca, od kojih će mnogi ostati bez posla. Od obećanja Ministra gospodarstva, gospodina Vrdoljaka, da će ovaj problem znati riješiti kao i brodogradnju, nije se dalje odmaklo i sve je ostalo na mrtvoj točki.

Radnici 3. MAJ MID d.d. ne traže ništa drugo i ništa više od drugih radnika u hrvatskoj brodogradnji. Imamo dijelove tvornice koji su izvan proizvodnje više od godinu dana, a čekanje, kako na posao, tako i na moguća rješenja, radnike je psihički i financijski iscrpilo i strpljenje se približava kraju, a tada, bojimo se, da bi radnici mogli s ili bez sindikata uzeti rješavanje u svoje ruke. Stoga tražimo da se nađu rješenja jednaka za sve trećemajce, kako u pogledu materijalnih, tako i ostalih prava radnika“.