SINDIKAT ISTRE I KVARNERA

U PRIPREMI ZAKON O OSOBNOM STEČAJU: OPROST DUGOVA I PRODAJA IMOVINE, ALI I ZADRŽAVANJE KROVA NAD GLAVOM

Država bi trebala reprogramirati dugove građana

Problem duga može se riješiti samo na dva načina - povećanim priljevom u budućnosti (većim plaćama) ili smanjenjem sadašnjeg duga, smatra prof. dr. Marinko Škare

• U jednoj normalnoj, socijalnoj državi ne može se dogoditi da osoba koja radi dođe u situaciju da joj se plijeni imovina od koje živi zajedno sa svojom obitelji, smatra predsjednik SiK-a Bruno Bulić

PULA - Hrvatska bi uskoro, do konca travnja, trebala dobiti Zakon o osobnom stečaju, koji bi omogućio da i prezaduženi građani, uz pomoć osobnog financijskog skrbnika, riješe svoje financijske probleme. Brojke Financijske agencije su obeshrabrujuće: koncem siječnja u blokadi je bilo čak 307.406 građana zbog duga od 24,45 milijardi kuna, što je 2,6 posto više u odnosu na prethodni mjesec.

Besplatan stečaj

Dok se dugovanja poslovnih subjekata, uz ostalo zahvaljujući i predstečajnim nagodbama, u kojima dio vjerovnika pristaje i na otpis duga, smanjuje, građani kojima je dug došao do grla danas su u bezizlaznoj situaciji. Ukoliko im se blokira račun, bivaju ovršeni, a na bubanj ide sva njihova imovina. Nemaju priliku pregovarati sa svojim vjerovnicima, kao što to imaju tvrtke, i tako eventualno riješiti dio dugovanja otpisom. Zakonski prijedlog izrađuje radna skupina sastavljena od predstavnika ministarstva pravosuđa i financija, razmatra se nekoliko modela, no zasad je poznato da dužnik neće morati plaćati trošak stečaja. Osnovna ideja jest da se prezaduženom građaninu dodijeli stečajni upravitelj koji bi potpuno kontrolirao i raspolagao dužnikovom imovinom, primanjima, ali i troškovima. On bi izradio plan otplate dugova, što bi trajalo između četiri i šest godina. Postoji mogućnost i oprosta duga, ali samo ukoliko se procijeni da je to opravdano. Primjera radi, dugovi bi se oprostili umirovljeniku bez imovine koji zbog male mirovine nije u mogućnosti namiriti svoje obveze. Predlaže se i oduzimanje te prodaja imovine radi namirenja duga, no dužnik, tvrde izrađivači zakona, ne bi pritom završio na ulici. Ukoliko bi raspolagao velikim stanom, on bi se prodao, dijelom novca bi se kupio manji stan u koji bi se smjestio dužnik i njegova obitelj, a dijelom bi se namirila dugovanja. Na koji će se način to provoditi i hoće li se moći utvrditi granica, pogotovo kada je riječ o otpisu dugova, zasad nije poznato. Zamjenik ministra financija Boris Lalovac jučer je za Hrvatski radio potvrdio da postoji mogućnost oprosta duga za 268 tisuća građana koji duguju manje od sto tisuća kuna, dok bi oni koji duguju više morali ići u stečaj. Lalovac je rekao da se država odlučila aktivno uključiti da bi pomogla građanima u rješavanju njihovih problema te da će se model predstečajne nagodbe za tvrtke pokušati primijeniti na građane. Istaknuo je da pripremaju model kojim bi za stol doveli vjerovnike i pronašli rješenje, a nada se da će i banke sudjelovati u procesu. “Taj bi alat trebao dati rezultate već za šest mjeseci. Dugovi do 100 tisuća kuna rješavali bi se u dogovoru s vjerovnicima, a oni iznad 100 tisuća kuna kroz model osobnog bankrota, uz staratelja te rasprodaju imovine”, rekao je Lalovac.

Krov nad glavom

Bruno Bulić, predsjednik Sindikata Istre i Kvarnera, kaže da se u jednoj normalnoj, socijalnoj državi, neovisno o tome je li kapitalistička ili socijalistička, ne može dogoditi da osoba koja radi dođe u situaciju da joj se plijeni imovina od koje živi zajedno sa svojom obitelji.

- Živimo u najgoroj vrsti trulog neoliberalnog kapitalizma koji nema milosti prema nikome, ni prema starcima, ni prema djeci, mladima, prema nikome. Postoje institucije, različiti programi pomoću kojih se može zaustaviti zaduživanje takvih osoba, a ne da dođu u ovakvu situaciju. Točno se može znati koliko čovjek može biti zadužen, ne više od trećine plaće, ne može biti u minusu po nikakvim računima više od jedne svoje plaće. Tada ne bi došao u situaciju da se toliko nenormalno zaduži da njegova imovina, nekretnine, dođu u pitanje. To je srž problema.

Kopija zakona EU-a

Bulić smatra da je dobro što se uvodi institut osobnog stečaja, da bi se pokušale izvući “obitelji koje su temeljem trulih kapitalističkih zakona mogle doći u situaciju prezaduženosti, jer živoga čovjeka ne mogu zakopati”.

- Podržavam zakonski prijedlog ukoliko će osigurati da čovjeku i njegovoj obitelji ostane krov nad glavom, i da mogu egzistirati. Međutim, do toga nije smjelo doći. Hrvatska je, međutim, uletjela u najgoru vrstu kapitalizma i tone još dublje, zajedno s ministrom Mrsićem, veli naš sugovornik. Smatra da odgovornost treba imati ne samo onaj tko se zadužuje, nego i onaj tko posuđuje novac. - Prema tome, ako banka pozajmljuje novac, a unaprijed zna da ga dužnik neće moći vraćati, imaju jednaku odgovornost. Po starom engleskom zakonu, ako si nekome posudio novac, a unaprijed si znao da ti ga ta osoba ne može vratiti, nema ti ga pravo ni vratiti jer si je htio iskoristiti, veli predsjednik SiK-a.

Na pitanje je li upravitelj doista nužan i nisu li sami dužnici mogli prodati dio vlastite imovine da bi se riješili dugova, kaže da bi oni to već bili učinili, da su mogli. Dr. sc. Marinko Škare, profesor na pulskom FET-u “Dr. Mijo Mirković”, kaže da je hrvatski Zakon osobnom bankrotu ustvari kopija postojećih zakona u članicama EU-a. - Zakon o osobnom bankrotu star je 3.000 godina i bio je na snazi još u vrijeme prvog indijskog cara. Kasnije, 1542. u Engleskoj zaživljava zapadna inačica toga zakona, iako postoje velike razlike među njima. Indijski zakon star tri tisućljeća imao je za cilj osigurati pojedincu novi početak. Stručno tumačenje ovog zakona je vrlo jednostavno. Ne možete dozvoliti spiralu nelikvidnosti u gospodarstvu, bilo ono staro 3.000 godina ili sada u 21. stoljeću. Kada to kažemo, znači da nitko ne smije inicirati spiralu nelikvidnosti - pojedinci, poduzeća, država, banke. Ukoliko bilo koji od ovih sektora sam inicira spiralu nelikvidnosti, ona se poput požara širi ostalim sektorima i hara gospodarstvo. Dakle, zato je takav zakon važan za gospodarstvo, smatra dr. Škare.

Govoreći o važnosti takvog zakona za pojedinca, on slikovito uzima filmski primjer asteroida koji leti prema Zemlji, i kada se nađe na putanji s koje nema povratka, Zemlja nestaje.
- Tako je i sa Zakonom o osobnom bankrotu, čiji je cilj postaviti tampon zonu duga: ukoliko pojedinac nema dovoljno financijskih sredstava da si osigura normalan život u iduće tri godine zbog prevelikih dugova, vrijeme je da počne razmišljati o mogućnosti osobnog bankrota. Zašto bi pojedinac morao o tome razmišljati? Zato što ako se odluči na tu varijantu, nakon što proglasi bankrot, dobiva pomoć države, a to su porezno oslobođenje, pravni i financijski, a ostaje mu imovina potrebna za život (dakle ne postaje beskućnik). Dobiva drugu priliku za život bez dugova. Ukoliko to ne učini, kao kod primjera s asteroidom, dugovi se previše nagomilaju i jednostavno nema te imovine kojom pojedinac može vratiti dugove i osigurati si novi start. Tada dužnik ostaje bez svega i završava kao beskućnik, kaže dr. Škare.

307.406 gradana je u blokadi

24,4 milijarde kuna njihov je dug

Otkup dugovanja

Da se to ne bi dogodilo, veli on, sve su zemlje uvele instituciju osobnog bankrota. Smatra, međutim, da u hrvatskim uvjetima taj zakon neće previše toga riješiti jer zbog imovine stvarane u prijašnjem sustavu zaduženost stanovništva u odnosu na raspoloživu imovinu još uvijek nije previsoka. Međutim, danas ta imovina (stanovi, kuće) ne vrijedi kao prije, pa će, predviđa, pozitivni efekti toga zakona izostati. - S aspekta pojedinca, problem dugova treba riješiti na drugi način: država bi trebala otkupiti veći dio dugovanja kroz reprogram dugova stanovništvu (pitanje otkud novac za to treba postaviti premijeru ili HNB-u), budući da se otpisom dugova i prodajom imovine neće riješiti sljedeći problem: danas su zadužena već i djeca dužnika, a negdje i unuci, koji još nisu ni počeli ostvarivati svoje prihode. Problem duga može se riješiti samo na dva načina - povećanim priljevom u budućnosti (većim plaćama) ili smanjenjem sadašnjeg duga kojeg bi država trebala reprogramirati.

“Dugovi do 100 tisuća kuna rješavali bi se u dogovoru s vjerovnicima, a oni iznad 100 tisuća kuna kroz model osobnog bankrota, uz staratelja te rasprodaju imovine.”

Boris Lalovac,

ministarstvo financija