Organizacijski odbor inicijative
«Na damo naše autoceste!» za Istru
NOVINARIMA I MEDIJIMA
Pula, 15. listopada 2014.
KONCESIJA JE KRIVI SMJER
IZ LOŠIH ISKUSTAVA DAVANJA AUTOCESTA U KONCESIJU
I MI SMO NEŠTO TREBALI NAUČITI
Prikupljanje potpisa organizirano je u 11 gradova
Istre, a odaziv građana je iznimno velik. Iskustva nesposrednog
razgovora s građanima na štandovima je da su vrlo dobro upoznati s
ciljem inicijative i posljedicama davanja autocesta u koncesiju,
istaknuli su predstavnici organizacijskog odbora inicijative «Ne
damo naše autoceste!» u Istri Goran Matić (aktivist volonter),
Dušica Radojčić (Zelena istra), Bruno Bulić i Rajko Kutlača
(Sindikat Istre, Kvarnera i Dalmacije) i Emil Jurcan (zadruga
Praksa). Na konferenciji za novinare 15. listopada 2014. u Puli
podsjetili su kako je kratkoročni cilj inicijative za prikupljanje
potpisa za raspisivanje referenduma onemogućiti koncesioniranje
autocesta, dok je onaj dugoročni onemogućavanje budućih
privatizacijskih pljački.
Goran
Matić izjavio je kako “posebno ohrabruje velik odaziv mladih
generacija koje smo već navikli karakterizirati kao indiferentne,
odnosno nezainteresirane za 'politička' pitanja. To pokazuje da
mladi u sve većoj mjeri uviđaju da, iako 'politika nije cool', nije
cool niti ravnodušno promatrati kako se pred našim očima rasprodaje
njihova budućnost, odnosno naša javna, zajednička dobra, te kako je
i njihov angažman od presudnog značaja kako bi se političke elite
prisililo na uistinu odgovorno upravljanje društvom. Danas to znači
otpor privatizaciji autocesta, ali već sutra ti isti mladi morat će,
u ime bolje budućnosti, suprotstaviti se - između ostalog - i
komercijalizaciji i privatizaciji obrazovanja i zdravstva, recimo."
Dušica
Radojčić upozorila je na loša iskustva s davanjem autocesta u
koncesiju u Italiji, iz čijih bi loših iskustava i mi u Hrvatskoj
trebali nešto naučiti: «U Italiji autoceste zovu kokama koje nesu
zlatna jaja. Sve do kraja 90-ih godina gotovo sve autoceste u
Italiji bile su javne a onda su 1999. privatizirane. Od tada do
2013. godine cestarine su u prosjeku narasle za 65%. U samo 6 godina
je jedan od koncesionara, tvrtka Schemaventotto u vlasništvu
Benettona, 6 do 7 puta multiplicirala vrijednost svog ulaganja u
autoceste! Talijani to nazivaju privatizacijskom prevarom ili majkom
svih prevara i to upravo zato što koncesionari nisu gradili
autoceste, građene su javnim novcem, već su na kraju došli samo kako
bi ubirali dobit. Zvuči poznato? Ni kod nas planirana monetizacija
ne predviđa obavezu izgradnje autocesta već samo ubiranje profita 4
nadolazeća desetljeća - to je ta privatizacijska magija.»
U
Hrvatskoj je pak problematičan slučaj Bina-Istre i ugovora iz 1995.
o koncesiji za projektiranje, financiranje izgradnje i upravljanja
autocestama u Istri: «Ugovor je sklopljen na 32 godine a 55 km
postojećih dionica, koje su uključivale i tunel Učku, stavljeno je
na raspolaganje koncesionaru uz obavezu izgradnje dodatnih 141 km.
Što je prvo napravila Bina-Istra nakon potpisivanja ugovora o
koncesiji? Podigla je cijenu tunelarine s 12 na 24 kune. Danas ona
iznosi 28 kuna. Od tada je prošlo 19 godina. Oni su se obavezali
izgraditi 141 km novih autocesta u Istri a izgradili su oko 100 km
odnosno 5 km godišnje. Država je u najintenzivnijem periodu
izgradnje autocesta ,od 2003. do 2005., gradila 150 km godišnje.
Realno je da se 100 km autocesta izgradi u 3 do 4 godine, no to nije
u interesu koncesionara. I zato se mi još i danas od Pazina do
tunela Učka vozimo jednom trakom u koloni iza kamiona, riskirajući
prometne nezgode na toj vrlo opasnoj dionici. Ali zato uredno
plaćamo cestarinu 51 kn od Pule do tunela. Jasno je da koncesionari
rade samo u svom interesu. Zamislite koliko je dobrobiti za istarski
turizam i gospodarstvo moglo nastati da puni profil izgrađen u nekom
razumnom roku. No to nije sve – premda je cestarinu počeo
naplaćivati odmah na već izgrađenom dijelu, i to i za tunel koji je
izgrađen samodoprinosom, država je Bina-Istri , a ne obrnuto, od
2009. do danas isplatila oko milijardu kuna!».
Radojčić
je na kraju upozorila i kako je prva stvar koju svaki koncesionar
autocesta učini - povećanje cestarina. Zbog povećanja cestarina
dobar dio prometa seli se na državne i lokalne ceste te time raste
broj prometnih nezgoda na njima. Zbog povećanja prometa teških
vozila odnosno većeg opterećenja dolazi do bržeg oštećenja, čiju
sanaciju plaća država tj. mi građani. Koncesionari ostvaruju svoj
interes, smanjuje se promet na autocestama ali zbog povećanih
cestarina dobit ostaje ista, s time da se zbog smanjenog prometa
smanjuju troškovi održavanja autocesta.
Bruno
Bulić osvrnuo se na izjavu predsjednika Republike da nije dovoljno
informiran o posljedicama davanja autocesta u koncesiju:
«Predsjednik je imao 3 godine, koliko se o mogućnosti
koncesioniranja autocesta govori, da se informira. Žalosno je da to
nije učinio. Za razliku od njega, građani su jako dobro informirani
o posljedicama monetizacije. Njegovu izjavu shvaćam kao perfidni
poziv građanima da se ne izjašnjavaju.»
Prisutni
su na kraju pozvali građane na potpisivanje zahtjeva za referendum
te da se volontiranjem na štandovima na kojima se prikupljaju
potpisi pridruže inicijativi. Svi zainteresirani mogu se javiti na:
referendum.autoceste.istra@gmail.com
Organizacijski odbor inicijative «Ne damo naše autoceste!» u Istri
čine Centar za građanske inicijative Poreč, Čarobnjakov šešir,
Nezavisni cestarski sindikat, platforma Pilula, Savez samostalnih
sindikata Hrvatske, Sindikat Istre, Kvarnera i Dalmacije,
Tranzicijska Pula, zadruga Praksa i Zelena Istra. Pomoć u
organizaciji prikupljanja potpisa pružaju mnoge druge organizacije i
pojedinci/ke.
Za
organizacijski odbor inicijative u Istri
Dušica Radojčić (098 1818 640),
Bruno Bulić (098 335 660),
Goran Matić (097 6999 529)
|