Na nedavnim izborima za Radničko vijeće Istraturista, s liste SIK-a izabrano je svih sedam članova koje je odmah na početku mandata dočekao ozbiljan zadatak.

Radnici Istraturista, naime, nezadovoljni primjenom tzv. Odluke poslodavca o dodatku na profitni centar zatražili su intervenciju Radničkog vijeća. U skladu sa svojim obvezama zaštite zakonitosti i interesa radnika, Radničko vijeće dopisom od 23. lipnja ove godine zatražilo je na ovu temu očitovanja od sindikata  koji djeluju u Istraturistu (SIK-a i STUH-a).

Nakon pregovora o cijeni rada za 2013. godinu, 31. listopada 2012. godine potpisani su Dodatak br. 1. Kolektivnom ugovoru, temeljem kojeg se mijenja obračunska osnovica i način obračuna naknade prijevoza na i s posla, te Sporazum kojim se upućuje da izradu novog tarifnog priloga, u skladu s novom organizacijom kojim bi se izvršila i korekcija koeficijenata na osnovu valorizacije te internih i eksternih usporedbi plaće, vodeći računa da se ne umanji osnovna plaća radnika. Navedenim Sporazumom utvrđena je visina stimulacije i božićnice za 2012, te Uskrsnice za 2013. godinu, kao i način „pokrivanja“ nižih primanja radnika zbog izmjene načina obračuna naknade troškova prijevoza. Nakon svih provedenih aktivnosti, poslodavac je 13. ožujka 2013. godine podnio izvještaj sindikatima iz kojeg je vidljivo da je, osim realizacije svih točaka iz Sporazuma i Dodatka Kolektivnog ugovora, poslodavac uveo dodatno povećanje plaće za 2013. godinu po profitnim centrima, sukladno kategorizaciji i utvrđenoj složenosti radnih procesa smještajnih objekata i odjela, iz koje je vidljivo da taj dodatak iznosi od 0 (Hotel Sipar i GH Adriatic, TV & Camping Kanegra i Savudrija, TV Polynesia) do 15% (Hotel Melia Coral).  Sindikatima su dana pojašnjenja koja su se odnosila samo na to da će svaki radnik prilikom rotacije radnika iz jednog hotela u drugi, za odrađene sate u objektu za koji je predviđen dodatak, ostvariti pravo na dodatno povećanje plaće. Nije bilo govora o radnima mjestima na koje će se primjenjivati pa je, na zahtjev SIK-a da se navedeni dodatak definira na način da to postaje sastavni dio Kolektivnog ugovora, dano tumačenje da se radi o odluci koja će se primjenjivati samo za 2013. godinu. Dodatak se, međutim, primjenjuje i za 2014. godinu, a radnici ukazuju na činjenicu da se radi o netransparentnoj odluci koja nikad nije objavljena pa se, ovisno od objekta do objekta, moguće i različito tumači, a nema ni razrađenih kriterija na temelju kojih bi se dalo utvrditi kojem radniku, odnosno radnom mjestu, pripada navedeno povećanje. Zbog toga dolazi i do raznih nelogičnosti: da za obavljanje istih poslova u istom objektu pojedini radnici ostvaruju dodatak, dok ga drugi ne ostvaruju; da se kao mjerilo uzima 5 godina radnog staža;  da pravo na dodatak ostvaruju radnici koji dolaze u „doticaj“ s gostom i slično.

Poslodavac nije odgovorio na zahtjev Radničkog vijeća da dostavi pisanu odluku  koja definira pravo na ostvarivanje tzv. dodatka na objekt. Zbog sumnje da primjena navedene odluke dovodi do diskriminacije među radnicima koja je zakonom zabranjena, Radničko vijeće u dopisu sindikatima predlaže da se u postupku pregovaranja socijalnih partnera otvori i ova tema, te da se točno definiraju kriteriji po kojim se ostvaruje pravo na navedeni dodatak.

Radničko vijeće 24. lipnja uputilo je dopis i Upravi Istraturista u kojem upozorava na nastavak loše prakse nedovoljne komunikacije poslodavca i Radničkog vijeća, usprkos danom obećanju predstavnika poslodavca da će se to promijeniti (na sastanku održanom krajem travnja). Iako je rečeno da će se komunikacija poboljšati, te da će se na svaki upit Radničkog vijeća poslodavac očitovati u roku od 8 dana, kao i da će se založiti za redovite sastanke poslodavca i radničkog vijeća, nažalost, može se samo ustvrditi da je sve ostalo na obećanju i neprimjerenom odnosu spram RV-a.

Radničko vijeće stoga apelira na bolju suradnju i podsjeća Upravu jedne od vodećih hrvatskih turističkih kuća na činjenicu da je u svim većim kompanijama u ovoj djelatnosti u okruženju odnos poslodavca prema Radničkom vijeću korektan, da je u određenim kompanijama ta suradnja i bolja u odnosu na zakonom propisanu, te da se na redovitim sastancima ( koji se održavaju mjesečno, a ne tromjesečno kako zakon nalaže),  pored zakonom propisanih obveza o obavješćivanju, dobivaju odgovori na sve upite. Problem po mišljenju RV-a u zajedničkom interesu svih, i radnika i poslodavca, treba riješiti na način koji će isključiti intervencije nadležnih institucija zbog nepoštivanja Zakona.

Stoga Radničko vijeće smatra da je krajnje vrijeme za održavanje zajedničkog sastanka, na kojem bi se, osim o zakonom utvrđenim obvezama, moglo razgovarati i o uređenju uvjeta za rad radničkog vijeća, odnosno o načinu daljnjeg komuniciranja, a sve sa ciljem da se izbjegnu daljnji problemi koji bi mogli dovesti do neželjenih posljedica.