Zagreb, 21. svibnja 2014.
Ženska fronta za radna i socijalna prava je prije mjesec dana
uputila zahtjev Klubovima saborskih zastupnika da javno izraze svoj
stav o Zakonu o radu, te o našim konkretnim prijedlozima na pojedine
članke Zakona.
Iako je Ženska fronta time pokušala
aktivirati hrvatsku političku elitu ne bi li na taj način izazvala
pomak prema vraćanju ove važne rasprave u javni prostor, te kako bi
konačno otpočeo razgovor utemeljen na konzistentnim argumentima i
valjanim podacima i analizama, to se nije dogodilo. Štoviše, kada je
riječ o ocjeni razine trenutnog stanja demokracije u pregovorima
između dvaju čitanja, ona nikad nije bila niža. Svjedočimo kroničnom
izostanku zdrave i razvijene deliberacije koja je nadomještena ni
manje ni više nego tajnim pregovorima i šutnjom Vlade, poslodavaca i
sindikata, uslijed čega nam – posve necinično – preostaje
fantazirati i spekulirati o tijeku pregovora o kojima ovisi naša
egzistencija, naša radna i socijalna budućnost.
S obzirom na medijsku šutnju o
pregovorima, preostaje nam osloniti se na loše iskustvo koje nam
govori da su temeljni zakoni nerijetko velikodušno predočeni
javnosti netom prije ljetne stanke koja uvijek negativno utječe na
organiziranje strukturiranog pritiska na Vladu. Uz to, veoma je
izgledno da trenutnom otezanju doprinosi koncentracija Vlade na EU
izbore, u koje nedvojbeno ulažu više kapaciteta nego u zaštitu
radnica i radnika preko ZOR-a.
Ovom izjavom Ženska fronta za radna i
socijalna prava ujedno želi skrenuti pažnju i na ulogu akademske
zajednice u procesu donošenja novog ZOR-a. Umjesto da se oglasi u
borbi za očuvanje materijalnih i socijalnih prava radnica i radnika,
upravo suprotno i zabrinjavajuće ona je aktivna na posve drugoj
razini. Prešutno i očigledno s odobravanjem ustupa vlastite kadrove
koji svojim savjetodavnim ulogama legitimiraju poredak koji štiti
interese kapitala, iako su kao sveučilišni profesori plaćeni od
javnog novca. Riječ je, primjerice, o iznimno uspješnoj suradnji
tzv. ekonomskih i pravnih eksperata i Hrvatske udruge poslodavaca, o
stručnjacima koji savjetuju Ministarstvo rada i mirovinskog sustava
koji se potom udružuju s bankarskim sektorom, javno zagovarajući
rizične proizvode financijske industrije za „korisne“ projekte i
neodrživu investicijsku klimu. Hrvatska tu nije nikakva iznimka,
takvu prodaju akademske zajednice i njeno skladno savezništvo s
akterima spomenutim u prethodnoj rečenici u svjetskoj smo povijesti
susretali kad god su se kršila materijalna i socijalna prava
destrukcijom i reformama zakona koji su se ticali radništva.
I dok se ovih dana oni
najobespravljeniji guše u poplavama, a sutra kada se voda spusti,
neće imati sredstava za održavanje golog života i uspostavu
normaliziranog početka jer nisu dovoljno fleksibilni, efikasni,
poduzetni ili prilagodljivi tržišnoj bujici, za to vrijeme na suhom
tlu, iza zatvorenih vrata veliki umovi kroje još jedan zakon koji će
biti odgovoran za buduće generacije potplaćenih radnika i radnica.
Samo zajedničkim, strukturiranim pritiskom možemo pokušati
spriječiti manipulativnu objavu Zakona pred ljeto kako bismo
izbjegli imobilizaciju organizirane reakcije, a time i zakočili
zacrtanu, sigurnu i nesmetanu formalizaciju fleksibilizacije radnog
zakonodavstva.
Ženska fronta za radna i socijalna
prava poziva saborske zastupnike i zastupnice da pročitaju primjedbe
sindikata i civilne scene na prijedlog izmjena Zakona o radu, a
osobito nekorumpirane dijelove akademske zajednice da budu na čelu
javne rasprave o društvenom smjeru koji diktira liberalizacija i
prekarizacija tržišta rada, te da otvore pitanje komodifikacije
struke naspram njezine autonomije.
Žensku frontu za
radna i socijalna prava čine: Autonomna ženska kuća Zagreb, Babe,
BRID, Centar za ženske studije, CESI, Kontra, Koordinacija žena
HURS-a, Odbor žena NHS-a, Roda, ROSA (Centar za žene žrtve rata),
Sindikat trgovine Hrvatske, Sindikat umirovljenika Hrvatske, Udruga
za pomoć i edukaciju žrtava mobbinga, Za rad spremne, Ženska mreža
Hrvatske, Ženska sekcija SSSH.
|