Izvor: Pixsell , Autor:Igor Kralj/PIXSELL
Autor:
tportal.hr
·
26.2.2014 11:25:04
Pet najvećih sindikalnih središnjica koje prosvjeduju protiv Zakona
o radu objavilo je letak u kojem su jasno objašnjeni sporni dijelovi
Zakona, ali i navedene laži koje, prema njihovim riječima, vladajući
plasiraju u javnost
Novi Zakon o radu ne donosi radikalne rezove, već male promjene.
Riječ je o ključnim promjenama u nekoliko područja - organizacija
radnog vremena, uvjeti rada agencijskog radnika, otkazni rok,
poslovno uvjetovani otkaz, sprečavanje pristupa sudu, onemogućavanje
štrajka, nadziranje rada sindikata i smanjivanje njegova utjecaja…
LAŽ
Novi Zakon o rad donosi promjene u općem interesu.
ISTINA
Novi Zakon o radu donosi promjene u interesu kapitala i političkih
elita! U 'općem interesu' očito nema mjesta za radnike!
LAŽ
Cilj novoga Zakona o radu je očuvanje postojećih radnih mjesta.
ISTINA
Radna mjesta se ne mogu očuvati (dinamika: neka se zatvaraju, nova
se otvaraju...). Međutim lakše će otpuštati radnike: u slučaju
kolektivnog viška, one na probnom radu, zbog poslovno uvjetovanog
otkaza, starije radnike, one sa smanjenim radnim sposobnostima...!
LAŽ
Cilj novoga Zakona o radu je otvaranje novih radnih mjesta.
ISTINA
Radna mjesta ne otvaraju ZOR ni Ministarstvo rada – nužno je da
Vlada vodi cjelovitu politiku zapošljavanja, što ovisi o:
ekonomskoj, socijalnoj, obrazovnoj te posebno industrijskoj
politici, mirovinskom i zdravstvenom sustavu...!
LAŽ
Promjene Zakona o radu su nužne za postizanje konkurentnosti
hrvatskog gospodarstva.
ISTINA
Temeljni razlozi nekonkurentnosti hrvatskog gospodarstva su
nesposobnost menadžerskog kadra i neučinkovitost javne uprave te
korupcija!
LAŽ
Aktualni Zakon o radu je najnefleksibilniji u Europi!
ISTINA
I prema važećem Zakonu o radu u posljednjih pet godina izgubljene su
stotine tisuća radnih mjesta!
318019, 318049 ,317974, 317934
Što donose najavljene promjene Zakona o radu?
1.
Nestaje jednak raspored radnog vremena jer poslodavac (neovisno o
veličini, sektoru…) samostalno, svojom odlukom, raspoređuje radno
vrijeme koje tjedno može trajati i do 56 sati. Je li unutar tih 56
sati bilo prekovremenog rada, vidjet će se nakon četiri mjeseca
(svodi se na prosjek od 40 do 48 sati). Tu više nije bitan ni
sindikat jer će se kolektivnim ugovorom uređivati samo ako tjedni
rad traje dulje od 56 sati (do 60). U periodu duljeg rada i
promijenjene dinamike upitne su posljedice po zdravlje i sigurnost
radnika. Nestaje mogućnost usklađivanja privatnog i radnog života.
Iako se, prema direktivi EU-a, ne prilagođava čovjek radnom vremenu,
već radno vrijeme čovjeku – prema našem ZOR-u ispada da živimo samo
da bismo radili!
2.
Ne propisuje se najdulje dnevno trajanje radnog
vremena pa je ono ograničeno samo najkraćim dnevnim odmorom, što
znači da će biti dozvoljeno dnevno raditi 12 sati, a u više od 30
sektora u RH i 16 sati: pomorske i zračne luke, promet u širem
smislu, zdravstvo, socijalna skrb, skupljanje i odvoz kućnog otpada,
pogoni za spaljivanje otpada, proizvodnja, prijenos i distribucija
plina, el. energije, javni gradski prijevoz, poljoprivreda, turizam,
poštanske usluge, tisak, radio, televizija, kinematografi,
vatrogastvo, hitna pomoć, civilna zaštita, industrija koja se ne
može prekidati iz tehnoloških razloga…
3.
Skraćeni dnevni odmor radnika u navedenim sektorima u trajanju od
osam sati, u kojem se radnik mora vratiti kući, odmoriti, naspavati
i ponovno vratiti na posao, poslodavac će moći primijeniti izravno
zakonom, a ne kao dosad samo kroz kolektivne ugovore.
4.
Agencijski radnik će moći zamijeniti jučer otpuštenog radnika
'privremeno', na razdoblje od tri godine, za 'golu' plaću, bez prava
na ostala materijalna prava po kolektivnom ugovoru te uz naknadu
plaće za vrijeme kada nije iznajmljen u visini i samo jedne kune!
5.
Nakon povratka s rodiljnog, roditeljskog, posvojiteljskog dopusta,
dopusta radi skrbi i njege djeteta s težim smetnjama u razvoju te
mirovanja radnog odnosa do treće godine života djeteta poslodavac
nije obvezan vratiti radnika na njegovo mjesto, već ga može
rasporediti i na neko drugo, s nepovoljnijim radnim uvjetima.
6. Kod poslovno ili osobno uvjetovanog otkaza poslodavac više nije
dužan prethodno radniku ponuditi neko drugo radno mjesto i nije ga
dužan obrazovati ili osposobiti za rad na nekim drugim raspoloživim
poslovima kod poslodavca.
7.
Ubrzan je tijek otkaznog roka na način da otkazni rok teče za
vrijeme godišnjeg odmora i plaćenog dopusta dok ograničenje postoji
u odnosu na radnike koji su na bolovanju, za koje otkazni rok ne
teče, ali njima radni odnos u svakom slučaju prestaje nakon šest
mjeseci od odluke o otkazu.
8.
Pravo na godišnji odmor ostvarivat će se uvijek u razmjernom dijelu,
a pravo na jedan dan godišnjeg odmora po želji radnika prestaje biti
zakonsko pravo.
Uvođenjem obvezne arbitraže u slučaju uskrate suglasnosti radničkog
vijeća na otkaz zaštićenim kategorijama radnika sprečava se pristup
sudu.
U slučaju nedopuštenog otkaza, kada radnik ne nastavlja rad kod
poslodavca koji mu je nezakonito otkazao ugovor o radu, sud više ne
može dosuđivati naknadu štete u iznosu od tri do 18 plaća, već od
tri do osam plaća!
Započet je proces izbacivanja sindikata iz tvrtki – smanjuje im se
uloga kao i potreba poslodavaca da uopće trebaju kolektivni ugovor!
U prvi se plan guraju radnička vijeća koja ne smiju sudjelovati u
pripremanju ili ostvarenju industrijskih akcija, uključujući štrajk,
a osniva ih se tek kod poslodavaca s 20 i više zaposlenih, tako da
su radnici kod poslodavaca s manje zaposlenih praktično nezaštićeni!
Pravo na štrajk svodi se na pravo na jednokratnu upotrebu, jer se o
istom sporu može provesti samo JEDAN postupak mirenja (primjerice
zbog neisplate plaće). Gospodarsko-socijalni interes, kao razlog
štrajka, svodi se samo na kolektivni ugovor.
|