Svi
dosadašnji izvještaji o radu ovog Sindikata, bilo da je riječ o
jednogodišnjim ili pak četverogodišnjim, uvodno su se osvrnuli na
stanje o brojnosti članstva i podružnica. Uvijek je taj pokazatelj
potvrđivao uspješno ostvarivanje programske zadaće o kontinuiranom
povećanju članova i širenjem djelovanja SIK-a u kojem je, proteklih
trinaest godina, ukupno do sada, člansku iskaznicu bilo potražilo
više od šesnaest tisuća radnika. Podatak o desetak tisuća članova,
stotinjak organiziranih podružnica, prisutnost u više od 150
poduzeća i ustanova, obilježava posljednje dvije-tri godine našeg
rada. Treba, međutim, i samokritički reći da smo se, u pogledu
stanja članstva, posljednjih godinu-dvije, ipak suočili i s manjom
članskom stagnacijom. Nije ju (srećom), i uz manje izuzetke,
uzrokovalo napuštanje Sindikata zbog nezadovoljstva, već nešto
intenzivniji proces gubitka članova zbog prirodnog odljeva članstva
kroz umirovljenje, ali i zbog gospodarskog stanja. S jedne strane
svjedočilo smo bili stalnom smanjivanju postojećih radnih mjesta, a
s druge strane, premalim ulaganjem u djelatnosti koje otvaraju nova
i stabilna radna mjesta. Najviše se radnih mjesta, naime, otvara u
tekstilnim pogonima koji se, nažalost, u velikom broju i brzo
zatvaraju, što sindikatu donosi veliki posao s kratkoročnim učinkom.
Slično je i sa sezonskim radom u ugostiteljstvu i turizmu te u
trgovini. Male poduzetničke zone koje su otvorene ne mogu
kompenzirati preveliki gubitak radnih mjesta u proizvodnoj
djelatnosti u proteklih petnaestak godina.
Utvrđivanje
reprezentativnosti sindikata koje se privodi kraju potvrdit će da je
Sindikat Istre i Kvarnera na području Istarske županije najbrojniji
sindikat. Sve je uvaženiji i poznatiji i u Primorsko-goranskoj
županiji, odnosno na Kvarneru. Otvaranjem ureda u Rijeci početkom
2007. godine, te preuzimanjem funkcije i županijskog ureda Hrvatske
udruge sindikata osigurani su potrebni bolji uvjeti za daljnje
širenje na tom području. Iskustva i kontakti pokazuju da tu postoji
velik broj sindikalno neorganiziranih radnika, ali i radnika
nezadovoljnih postojećim sindikatima, s interesom za promjene i
učlanjivanje u SIK. Takva situacija, zapravo, svakim nam danom
nameće sve veću obvezu kadrovskog ekipiranja riječkog ureda za još
aktivnije djelovanje na tom planu jer voditeljici ureda Labin i
predsjedniku SIK-a koji su preuzeli obveze «pokrivanja» tog područja
zadaci postaju sve zahtjevniji.
Na
području Kvarnera trenutno imamo 11 podružnica; pored podružnica
Liburnia riviera hoteli iz Opatije, Bonavia Rijeka, Zanatservis
Opatija, Jadran Crikvenica, Zračna luka Rijeka, Imperial Rab,
Parkovi Opatija i IN-MAR Opatija, prošle godine osnovane su tri nove
sindikalne podružnice i to „Dundovo“ iz Raba, „Hotel Lovran“ iz
Lovrana, te Club Adriatic iz Selca. U četiri godine ugašene su tri
podružnice. Najznačajnije aktivnosti u cijelom četverogodišnjem
razdoblju i posebno u 2008. godini vodile su se u Jadranu
Crikvenica, gdje se manje napora uložilo u pregovore o povećanju
plaća ili materijalnih prava radnika, a više o načinu spašavanja
Društva kroz privatizaciju, te isplatu plaća što je postalo otežano
nakon blokade žiro računa u špici sezone. Povećanje plaće uslijedilo
je u gotovo svim podružnicama LRH, Bonavii, Zanatservisu, Jadranu,
Zračnoj luci Rijeka, Imperialu Rab i Parkovima u Opatiji i to od 4%
do 6,2% Posebno smo zadovoljni uspjesima u opatijskim Parkovima gdje
je, zahvaljujući upornosti SIK-a koji je još uvijek manjinski
sindikat, došlo do jednokratne isplate od 1.200,00 Kn po osnovi
ostvarene dobiti u prošloj godini svim radnicima čije su plaće ispod
prosjeka RH, čime su bili obuhvaćeni svi radnici, osim užeg
rukovodećeg tima. Dugogodišnji sudski procesi radi naplate
potraživanja po razlikama u obračunu plaće za radnike IN-MAR-a još
uvijek nisu završeni, unatoč brojnim požurnicama upućenih od strane
odvjetnice i SIK-a, dok su ostale neisplaćene razlike za otpremnine
za troje radnika, dok su ostalim na temelju pravomoćne sudske
presude isplaćene. Tijekom 2008. godine u podružnici Park
najavljivan je štrajk radi neisplate plaća; do štrajka ipak nije
došlo, jer su se tijekom postupka mirenja isplatile. U hotelu Lovran
u završnoj su fazi pregovori oko usklađivanja koeficijenata i plaća
radnika, ali i ostalih prava sa Kolektivnim ugovorom ugostiteljstva,
što će jamčit u naredno vrijeme kontinuirano povećanje plaće u
skladu sa porastom prosječne plaće u RH.
U
2008. provedeni su i izbori za Radnička vijeća u LRH Opatija gdje su
od 9 člana RV izabrana 7 SIK-ovaca, u Bonavii Rijeka i Zračnoj luci
Rijeka gdje SIK djeluje samostalno i ima sve članove RV, dok je
uspjeh postignut u Jadranu iz Crikvenice gdje je SIK iako manjinski
sindikat dobio izbore za RV, predsjedava RV i ima svog predstavnika
u Nadzornom odboru. Prvi put su provedeni izbori u opatijskim
Parkovima gdje SIK, iako je manjinski sindikat, samostalno formirao
radničko vijeće te imenovao predstavnika radnika u Nadzornom odboru.
Posebnom promotivnom akcijom u LRH, gdje inače imamo organiziranu
najveću podružnicu na Kvarneru, dobili smo 50-tak novih članova, a
prepoznatljivošću Sindikata Istre i Kvarnera na području
Crikvenice, osnovana je 1. prosinca 2008. godine nova podružnica
Club Adraitic - Selce čiji su članovi izašli iz STUH-a koji nam je
glavni konkurent u turističkim društvima.
Na području ostalih
šest ureda ( Pula, Poreč, Buzet, Pazin, Umag, Labin) u proteklom
četverogodišnjem razdoblju uglavnom nije bilo većih oscilacija u
pogledu članstva. Uobičajeno, po broju novih podružnica i članova,
ali i ukupnog članstva, prednjače uredi u Puli i Labinu.
Pulski ured okuplja
više od 2600 članova iz šezdesetak poduzeća, odnosno 45 podružnica.
U protekle četiri godine osnovano je 14 novih podružnica od kojih je
sada aktualno još deset ( Pula parking, Parda–OMV, DV Sunce,
Brodoličilac, Uljanik Strojogradnja, T.P.R International, Castrum,
RUA TESU, MAJA, Vodovod Pula). Ukupno je od 2005. godine ugašeno
deset podružnica, od čega četiri u vrlo kratkom roku od osnivanja
jer se nije uspjelo ojačati organizaciju. ( Brionka, Nivalis,
Istracement, ACI). Nakon financijske intervencije u rješavanju
problema s kojima se u 2005. i 2006. godini bila suočila jedna od
naših najvećih podružnica, Opća bolnica Pula, stabilizirana je
situacija koja je prijetila osipanjem članstva. Suprotno tome, u
Uljaniku je došlo do velikog članskog pomaka pa u toj sredini sada
imao preko 1200 članova; u samom Brodogradilištu smo postali
većinski sindikat.
Sindikalni «ulazak»
krajem 2008. u pulski Vodovod ocjenjujemo izuzetno značajnim korakom
u ostvarivanju strateškog programskog cilja djelovanja SIK-a u
komunalnim poduzećima. Podjednako je značajno u tom kontekstu bilo i
prerastanje u većinski sindikat u pulskoj Herculanei, nakon
najavljenog štrajka početkom ožujka 2008. godine zbog izbjegavanja
pregovora, kada je SIK-u pristupilo šezdesetak novih članova.
Polučen je dvostruki uspjeh: postupkom mirenja izbjegnut je štrajk,
radnicima su povećane plaće, a članstvom ojačan SIK pobijedio je na
izborima za radničko vijeće. Spremnošću na radikalnu sindikalnu
akciju u borbi za kolektivni ugovor ugled SIK-a osnažen je i u
pulskim dječjim vrtićima – DV Pula i talijanskom Rin-tin-tinu. Nakon
u studenom 2007. najavljenog štrajka, mirenja te više od deset
mjeseci «natezanja» i izbjegavanja poslodavca da kolektivno
pregovara, u kolovozu su konačno potpisani kolektivni ugovori i
radnicima vrtića povećane plaće i izjednačena materijalna prava s
gradskim službenicima. Kad je riječ o inače brojnim kolektivnim
pregovorima koje smo vodili u posljednje četiri godine, a koje ćemo
pamtiti kao teže jer su nas doveli na prag posezanja za
najradikalnijim sindikalnim sredstvom, treba spomenuti i slučajeve
najavljenih štrajkova u Pulaprometu početkom 2007, kao i u Zračnoj
luci u rujnu iste godine. U oba slučaja mirenje je bilo uspješno.
Od
2005. godine, u pogledu osnivanja novih podružnica i učlanjivanja,
ali i fluktuacije (zbog otvaranja i zatvaranja tekstilnih pogona),
po intenzivnosti prednjači područje ureda Labin koje vodi Marina
Cvitić. Pored «starih» podružnica Holcim (Hrvatska) Koromačno, ITV
Most Raša, Rabac, Maslinica, Labinprogres-TPS, 1. maj Labin, Elektra
Labin, Javna vatrogasna postrojba Labin, IR.ZA Labin, Metalac Labin,
EC-COMM, DECONTE, Eurohouse Labin, Benetton Istria Labin, u 2008.
godini osnovano je 5 novih podružnica: Holcim mineralni agregati
Šumber, Holcim mineralni agregati Plovanija, Plodine Labin,
Rockwooll Adriatic Potpićan i Selecta TPT Labin. Istovremeno u
posljednje četiri godine zbog gašenja poduzeća pet je podružnica i
ugašeno; osim Prvomajske sve druge iz tekstilne djelatnosti. Glavne
aktivnosti bile su: pregovori za povećanje plaće, pregovori za
isplatu drugih materijalnih prava radnika (božićnica, regres,
uskrsnica i sl.), za sklapanje novih Kolektivnih ugovora, za
poboljšanje uvjeta rada, te praćenje poštivanja propisa iz radnih
odnosa. Povećanje plaće u 2008. postiglo se u gotovo svim
podružnicama i to od 3,5 do 6%. U nekima je dogovoreno povećanje i
za 2009. godinu, a obzirom na recesiju koja polako zahvaća hrvatsko
tržište posebno moramo istaknuti uspjeh u pregovorima i dogovoreno
povećanje plaća za 2009. g. u iznosu od 7% u ITV Most Raša, a 1%
iznad inflacije veće plaće očekuju i radnike Holcima (Hrvatske) iz
Koromačna. Globalna svjetska kriza zahvatila je i autoindustriju, pa
smo se u Labinprogresu-TPS-u, nakon nekoliko godina pojačanog
zapošljavanja, suočili s problemom smanjivanja broja radnika. Svim
radnicima APZ-a nisu produženi ugovori o radu, a nakon isteka nije
produžen ugovoru o radu i za 10-tak radnika TPS-a. Sindikat,
Radničko vijeće i Uprava društva zajednički nastoje naći rješenje da
se racionaliziranom organizacijom posla zadrži maksimalni broj
radnika i radnih mjesta, pri čemu se Sindikat zalaže za
preraspodjelu kao najbolje rješenje.
Sa
velikim problemima bile su suočene radnice EC-COMM-a gdje je
poslodavac donio odluku o zatvaranju poslovnog pogona u Labinu i
otkazao ugovore o radu svim radnicima, uz propisani otkazni rok.
Međutim, ostale su im neisplaćene plaće za lipanj i srpanj, kao i
vrijeme otkaznog roka i otpremnine. Iako je Sindikat pokušao
sporazumom u postupku mirenja ishodovati bržu isplatu neisplaćenih
plaća, sve je izvjesnije da će radnici samo ovrhama koje su već
presuđene doći do svojih potraživanja.
U
Holcimu mineralni agregati Šumber i Holcim mineralni agregati
Plovanija, koje su se u međuvremenu spojile u jednu tvrtku vode se
veoma teški pregovori. Iako je inicijativa za pregovore o novom
Kolektivnom ugovoru pokrenuta još u svibnju, poslodavac je
pregovore odugovlačio, a ishod pregovora se još uvijek ne naslućuje.
Manji broj radnika Plodina iz Labina i Pazina uključenih u sindikat
slaba su garancija za veći uspjeh, posebno kada su u pitanju
materijalna prava. Ipak, otkad su predstavnici Sindikata u tri
navrata bili na razgovoru sa Upravom društva, situacija se donekle
popravila kada su u pitanju uvjeti rada radnika.
Iako
su početni kontakti Sindikata s predstavnicima Uprave potpićanskog
Rockwoola Adriatica d.o.o nagovještavali korektnu suradnju, nažalost
uspostavilo se da im je suradnja sa sindikatom zadnja briga. Na
inicijativu za kolektivne pregovore ne odgovaraju, a nisu se
uspostavili ni uvjeti za sindikalni rad. Stoga se u nadolazećem
periodu očekuju radikalnije aktivnosti sindikata.
U
2008. godini provedeni su izbori za Radnička vijeća u Holcimu i
Rapcu, a prvi put i u ITV Most Raša i u komunalnom poduzeću „1. maj
Labin“ gdje djeluje i Sindikat komunalnih radnika. Dok su u svim
tvrtkama očekivano svi članovi RV iz SIK-a, u „1. maju Labin“,
obzirom na manji broj članova, zadovoljni smo što je, od tri člana
RV, jedan iz SIK-a.
Posebnim promotivnim akcijama došlo je do većeg sindikalnog
organiziranja u Maslinici, posebno među sezonskim radnicima, gdje je
učlanjeno oko 40 novih članova, ali i u Rapcu, Labin-progres-TPSu i
Benettonu Istria.
Usprkos nekoliko
novih podružnica na području zapadne Istre, uglavnom u javnom
sektoru ( vrtići, vatrogasci, pučka otvorena učilišta..), s obzirom
na gospodarsku razvijenost tog dijela Istre, rezultati još uvijek
nisu na razini naših očekivanja i želja.
Ovo područje koje se
proteže od Rovinja do Umaga, zbog različitosti «pokrivaju» tri
voditelja ureda – Poreča, Umaga i Labina. Iako još uvijek
nedovoljno, ali ipak prepoznato djelovanje SIK-a, rezultiralo je
povećanjem broja članova te osnivanjem novih sindikalnih podružnica
iz djelokruga funkcioniranja lokalne samouprave, javnih ustanova,
predškolskog odgoja. Može se ocijeniti da je 2008. godina bila bitna
za stvaranje čvršćih partnerskih odnosa s lokalnom upravom i
samoupravom. Podružnice smo organizirali u Pučkom otvorenom učilištu
Umag, dječjim vrtićima Duga i Girotondo, u Vastitom pogonu Grada
Umaga, Mlinotestu-trgovini d.o.o, Mercatoru, rovinjskim
Istraservisima ( nastalim odvajanjem uslužnih djelatnosti iz
Maistre). Ugašene su tri podružnice – Katarina iz Rovinja 2008. te
novigradska Nova Arianna i porečka Agrolaguna 2006. Prestankom
postojanja rovinjske Jadrantrgovine koju je kupio Konzum i preuzeo
radnike, suočili smo se s neravnopravnom borbom za članstvo s daleko
većim i u sustavu Agrokora povlaštenim Sindikatom trgovine. Iako smo
članovima kod prelaza u Konzum osigurali prijenos većih prava u
odnosu na ona koja im daje Kolektivni ugovor Konzuma, treba reći da
će biti vrlo teško zadržati članove, svakodnevno izložene pritiscima
da se priključe jačem i većem sindikatu.
Kako je ugostiteljstvo
i turizam dominantna djelatnost na ovom području razumljivo da je
sindikalna aktivnost u najvećem dijelu bila orijentirana upravo na
tu djelatnost.
U
porečkim turističkim društvima Riviera Poreč i Plava Laguna
sindikalna aktivnost se svodila na pregovore o povećanju plaća koje
je prošle godine uslijedilo od 1. svibnja za 4% u Rivieri i 4,75% u
Plavoj Laguni od 1.lipnja, a aktivnu pomoć se pružalo Radničkom
vijeću, kao i u svim drugim podružnicama gdje SIK ima većinu u
Radničkom vijeću. Ove godine, nažalost SIK je izgubio izbore za RV u
Rivieri, međutim, unatoč bitno manjem broju članova sindikata,
dobili smo izbore u Plavoj Laguni, gdje je iz naših redova imenovan
i član NO.
Posebno veća
sindikalna aktivnost bila je ove izborne godine u smislu rada s
Izvršnim odborima podružnica prilikom izbora Radničkih vijeća. Tako
smo po prvi puta dobili izbore u Plava laguna d.d., dok u ostalim
turističkim tvrtkama standardna je naša pozicija u broju članova RV.
Problem koji je
posebno bio izražen tijekom turističke sezone u turističkim tvrtkama
odnosi se na nedovoljan radno aktivni angažman stalno zaposlenih
radnika, što je rezultiralo nedovoljnim fondom sati za
preraspodjelu, kako bi se dočekala druga turistička sezona, a
porastom sati za preraspodjelu sezonskih radnika. Što se tiče
poštivanja prava i obveza iz Kolektivnih ugovora potrebno je istaći
da turističke kompanije dogovoreno poštuju, tako da se u tvrtkama
gdje postoji obveza isplate regresa, božićnice i ostalih
materijalnih prava bez poteškoća i realiziraju. Još uvijek, međutim,
nema stimulacija za uloženi trud i bolje rezultate uloženog
individualnog rada, kao ni nagrade, a posebno ne godišnjih nagrada
iz dobiti..
Uz uobičajene
sindikalne aktivnosti s podružnicama treba izdvojiti kontinuiranu
suradnju sa Centrom za građanske inicijative iz Poreča te
angažman voditeljice ureda Poreč Dorine Buić, kao predstavnice
SIK-a, u sekciji ŽENE HUS-a.
Stabilnost članstva
na području središnje Istre, odnosno u uredima Buzet i Pazin
obilježje je i protekle četiri godine. Imperativ mora biti: VIŠE od
postojećeg.
Prošle godine (2008.)
na području ovih ureda koje vodi Darko Vidmar osnovana je buzetska
podružnica ‘’Alfa’’, a u SIK su se učlanili i radnici ''Plodina'' iz
Pazina. Ukupno je od 2005. ugašeno pet podružnica: prošle godine VSI
Butoniga ( zbog gašenja Društva), Biscont, Fontana, a 2006. godine
BBC konfekcija, Prediona Žminj. Aktivne su 22 podružnice, s oko 900
članova. Kolektivnim su pregovaranjem povećane osnovice za obračun
plaća u: ''Kamen'' d.d. Pazin; ''Istarski vodovod'' d.o.o. Buzet;
Pučko otvoreno učilište Pazin; Vlastiti pogon grada Umaga;
''Aluflexpack'' d.o.o. Zadar; ''Park'' d.o.o. Buzet; ''Istarska
ciglana'' d.d. Cerovlje te Javnim vatrogasnim postrojbama u Istri
čiju aktivnost inače uspješno koordinira voditelj ureda.
Pregovorima postignuta povećanja plaća kreću se od 3,5% do 10%.
Osim u ovim podružnicama, kroz izmjene pravilnika o radu pregovaralo
se o poboljšanju uvjeta rada te cijeni rada u podružnicama :
''Etnografski muzej Istre'' Pazin; ''Istraplastika'' d.d. Pazin;
''Pazin Textiles'' d.o.o. Pazin i ''Linteo'' Buje.
Zbog sve većih
problema u poslovanju u ''Pazin Textilesu'' d.o.o. donijeta je
odluka o likvidaciji pa će za 70 radnika otkazni rok isteći početkom
2009. godine. Još traju pregovori s talijanskim partnerom koji je
pokazao interes za nastavak dijela proizvodnje sa oko 50 zaposlenih.
Isto tako, zbog značajnog smanjenja prodaje, došlo je do otkazivanja
17 ugovora o radu u ''IGM-Ciglana Cerovlje'' d.o.o. Cerovlje. Pred
kraj godine u Ciglanama je prekinuta proizvodnja te najavljen višak
radnika. I u prošloj su izbornoj godini održani redovni izbori za
članove radničkih vijeća u društvima: ''Kamen'' Pazin;
''Aluflexpack'' Umag; ''Istarski vodovod'' Buzet i ''Istarska
ciglana'' Cerovlje. Na tim su izborima pobijedile liste našeg
sindikata. Tijekom godine održani su skupovi radnika, odnosno
skupštine članova SIK-a, gotovo u svim društvima i ustanovama u
kojima imamo članove.
Članovi sindikata iz
ovih ureda učestvovali su na prosvjedu u Zagrebu, 12. travnja ove
godine, sa 30 učesnika. Isto je bilo i na godišnjem savjetovanju
SIK-a u Topuskom na kojem je bilo 16 učesnika.
Sindikat Istre i
Kvarnera teritorijalan je sindikat u kojem su u strukturi članstva
zastupljene brojne djelatnosti. Po brojnosti članova okosnicu ipak
čine turizam, proizvodnja u kojoj dominira brodogradnja, proizvodnja
nemetala i rudarstvo, komunalni i javni sektor te predškolski odgoj
jedinica lokalne samouprave; u posljednje vrijeme organizacijsku
mrežu širimo u trgovini.
U pogledu našeg
trajnog cilja jačanja pozicije u strateški značajnom turizmu, s
dodatnim imperativom kontrole privatizacije i borbe protiv jeftine
rasprodaje pod krinkom racionalizacije, (na što je SIK gotovo
proročki puno ranije upozoravao) može se ocijeniti da je SIK bio na
visini zadaće, kako svojim kontinuiranim aktivnostima i
inicijativama u rješavanju ( iako još uvijek otvorenog) pitanja
privatizacije crikveničkog Jadrana i zaštiti i oživljavanju
opatijskih Liburnia riviera hotela, tako i aktivnim sudjelovanjem u
nacionalnim kolektivnim pregovorima za turizam, ali i u pregovorima
u svim turističkim društvima na svom području djelovanja. Zapažena
aktivnost predstavnika SIK-a u tripartitnom rješavanju problema u
ugostiteljstva na izvjestan je način i nagrađena prošlogodišnjim
izborom predstavnice SIK-a, Marine Cvitić, inače predsjednice odbora
za turizam SIK-a, za predsjednicu Komisije za tumačenje nacionalnog
KU ugostiteljstva. Uvažavanje našeg sindikata u toj djelatnosti
oslikava se i u redovnom i ravnopravnom sudjelovanju njegovih
predstavnika u brojnim aktivnostima i manifestacijama na temu
problematike turizma koje su organizirala nadležna ministarstava ili
udruga poslodavaca te branše ( Hrvatska udruga hotelijera, HUP).
Podružnice, inače, imamo organizirane u većini većih turističkih
kuća u Istri i na Kvarneru. Uz izuzetak Arenaturista gdje je
podružnica nažalost reducirana na malobrojno članstvo, u svim
ostalim društvima u kojima djelujemo, po brojnosti članova, ako
nismo većinski ( Liburnia riviera hoteli, Rabac), onda se možemo
uspoređivati sa nekada dominantnim Sindikatom turizma i
ugostiteljstva. U protekle četiri godine, nekadašnji odnosi ponekad
i vrlo netolerantnog suparništva sa STUH-om, u većini poduzeća imaju
obilježje korektnih odnosa suradnje.
Protekle četiri
sindikalne godine u brodogradnji, odnosno u Uljaniku, donijele su
nam, nažalost, nastavak nesuradnje s upravom i drugim sindikatom;
krajem 2006. spriječen je štrajk nakon poslodavčevog odustajanja od
otkazivanja kolektivnog ugovora, početkom 2006. imali smo
sindikalnu inicijativu o pokretanju preko 800 tužbi zbog
nepoštivanja kolektivnog ugovora. Rezultat zaista aktivnog
sindikalnog rada ove podružnice bio je i veliki porast članstva pa
ova naša najveća podružnica sada broji preko 1200 članova. Vrlo su
se pažljivo pratile sve aktivnosti vezane za najavljenu
privatizaciju i restrukturiranje brodogradnje. Na razini Pule,
zahvaljujući upravo sindikalnom upozorenju i upornosti, spriječena
je 2008. promjena GUP-a koja bi bila otvorila prostor za prenamjenu
brodogradilišta i prije definiranja njegove sudbine na nacionalnoj
razini. Brojnim inicijativama i konferencijama za novinare,
organiziranim okruglim stolovima, apelima upućenim institucijama
vlasti na svim razinama upozoravala se javnost na pogubne posljedice
toga. Malo je reći da nas je najviše razočaralo ponašanje naših
lokalnih vlasti i čelnika koji nisu pokazali volju da se aktivnije
uključe u borbu za obranu Uljanika i brodogradnje kao stupa
istarskog gospodarstva. Na ovu temu, usprkos ponavljanim zahtjevima
SIK-a, nije sazvana niti jedna sjednica Skupštine istarske županije
niti pulskog Gradskog vijeća, niti se o tome ozbiljno raspravljalo
na istarskom Gospodarsko-socijalnom vijeću. Tek nedavno, kada je
proces privatizacije uzeo maha koji će biti teško zaustaviti, neki
istarski politički čelnici upozoravaju na značaj opstanka Uljanika.
Poučeni lošim iskustvima njihove dosadašnje nezainteresiranosti
nemamo razloga vjerovati u njihove iskrene namjere da zaista nešto
učine. Više to liči na licemjerje i skupljanje političkih bodova u
ovo predizborno vrijeme. Kad je riječ o problemima brodogradnje i
interesu lokalne zajednice da pridonese njenom opstanku nimalo bolje
nije bilo ni na području Primorsko-goranske županije, gdje se s
neizvjesnošću bori više brodogradilišta. Iako tamo nemamo podružnica
SIK-a, u preuzetoj funkciji županijskog ureda Hrvatske udruge
sindikata koja u tim brodogradilištima ima ukupno većinsko članstvo,
svjedočili smo sličnoj inertnosti političkog vodstva prema
brodogradnji. Ova se tema, primjerice, našla na dnevnom redu GSV-a
tek krajem prošle godine. Iz svega smo prisiljeni zaključiti da nas,
sindikate u brodogradnji, očekuju vrlo teški dani za obranu
djelatnosti koja osigurava egzistenciju 11 tisuća radnika, a
posredno s njihovim obiteljima i kooperacijom i preko 50 tisuća
ljudi.
2006. godine, u
veljači, SIK je pristupio Hrvatskoj udruzi sindikata, nakon što smo
nekoliko godina, od napuštanja URSH-a 1998. godine, samostalno
djelovali i nakon što je s neuspjehom okončana inicijativa o
objedinjavanju više hrvatskih sindikalnih središnjica, za što smo se
radi potrebe konsolidiranje hrvatske scene bili zalagali. U srpnju
iste godine u pulskom uredu SIK-a otvoren je i županijski ured HUS-a
s predsjednikom SIK-a kao voditeljem koji je u listopadu 2007.
imenovan i za voditelja ureda HUS-a u Rijeci. U zajedničkim
prostorima u sindikalnom domu Franjo Belulović sada objedinjeno
djeluju ured HUS-a i ured SIK-a ( otvoren u rujnu 2006. godine) za
područje Primorsko-goranske županije. Od samog pristupanja naši
predstavnici aktivno i redovito participiraju u radu tijela HUS-a.
U Vijeću HUS-a deset je predstavnika SIK-a ( članovi predsjedništva
i voditelji ureda), a predsjednik SIK-a član je predsjedništva
HUS-a. Predstavnik SIK-a ( glavni povjerenik Uljanika Rajko Kutlača)
vodi koordinaciju povjerenika HUS-a u županijskom uredu u Puli.
Dorina Buić, voditeljica porečkog ureda SIK-a, predstavlja SIK u
Koordinaciji žena HUS-a. Krajem listopada 2008. SIK je u Puli bio
domaćin za organizaciju Vijeća HUS-a.
Kao članu HUS-a
SIK-u je konačno osigurano sudjelovanje u GSV-u Istarske županije
što nam se, iako smo bili osnivači tog tripartitnog tijela,
osporavalo kao autonomnom sindikatu nepovezanom u središnjicu.
Usprkos tom formalno riješenom problemu, uopće ne možemo biti
zadovoljni načinom rada istarskog GSV-a. Više puta nadležne i
javnost upozoravali smo na vrlo rijetko sazivanje sjednica, na
nepoštivanje aktom reguliranih rokova i obveza GSV-a da kao
tripartitno tijelo poslodavaca, sindikata i vlasti raspravi i donese
svoje mišljenje svakako prije donošenja konačnih skupštinskih
odluka koje zadiru u gospodarsko-socijalni položaj građana naše
Županije. Nažalost, ni požurnice ni apeli, ali ni činjenica da
GSV-om predsjedava upravo predstavnik sindikata (iz SSSH-a) nisu
pomogli da istarski GSV zaista oživotvoruje ideju konstruktivnog
socijalnog dijaloga i tripartizma koja ima cilj pozitivno utjecati
na razvoj. Zato sam na posljednjoj njegovoj sjednici, održanoj 19.
studenog 2008. godine, i dao primjedbu o tome da je takav GSV tek
ukras koji političarima služi da se hvale lažnom razvijenom
socijalnom i gospodarskom demokracijom u svojoj sredini. Za razliku
od istarskog GSV-a u radu GSV-a Primorsko-goranske županije prisutan
je ozbiljniji i odgovorniji pristup u ostvarivanju temeljnih zadaća
tog tijela.
Svakom je sindikatu
obveza reagirati na sva zbivanja ili namjere koje ugrožavaju ili
mogu ugroziti kvalitetu života i standard građana. U tom kontekstu
SIK je, vjerujemo, i prošlih godina obranio ugled borca za prava
radnika i građana. Brojnim medijskim kritičkim istupima ukazivali
smo na sve značajnije aktualne ili nadolazeće probleme, upozoravali
da se razvoj ne može temeljiti samo na trgovini, sezonskom turizmu i
uvozu, da treba proizvoditi i otvarati nove pogone i radna mjesta.
Činili smo to puno prije od nadležnih odgovornih ljudi i
institucija. Primjeri: Uljanik, vodoopskrbni sustav koji je upravo
pred zakonskim promjenama koje će značajno promijeniti odnose u
upravljanju, privatizacija turističkih kuća i posljedice na
zaposlene.. U veljači prošle godine organizacijom prosvjeda u Puli
pod nazivom «Ne želimo biti najskupljem grad u Hrvatskoj» odmah smo
reagirali na povećanje cijena komunalnih usluga i općenito porasta
troškova života, zahtijevajući vraćanje cijena na staro. U travnju,
kao i uvijek u takvim prilikama, priključili smo se u velikom broju
sindikalnom prosvjedu, održanom, u organizaciji središnjica u
Zagrebu, pod geslom « Zajedno za veće plaće». Također u travnju
prošle godine organizirali smo u Rijeci i Puli okrugle stolove na
temu budućnosti brodogradnje.
Radnički problemi,
sukladno tradiciji ovog Sindikata kao glavnog organizatora, bili su
istaknuti svake godine i na obilježavanju 1. maja u Puli. Moramo,
međutim, naglasiti da na obilježavanju Međunarodnog praznika rada,
usprkos brojnim problemima, UVIJEK najmanje ima radnika, da
prevladavaju umirovljenici. Odraz je to niske radničke svijesti, ali
sveukupno i neuspjeha sindikata kojemu na radničkim manifestacijama
članstvo ne iskazuje podršku, što znači da na podizanju radničke
svijesti nije puno postignuto.
S obzirom da
djelujemo na terenu koji sindikalno dijelimo uglavnom sa SSSH-om,
sindikalni su nam odnosi zapravo određeni upravo u korelaciji s tom
središnjicom i njenim sindikatima. Po privremenim rezultatima
sindikalnog prebrojavanja koje se upravo provodi radi utvrđivanja
reprezentativnosti središnjica, u Istarskoj županiji izjednačeni smo
sa članstvom. To potvrđuje razvoj SIK-a i gubitak pozicija SSSH-a.
Suradnja s tom središnjicom na određenoj je nultoj poziciji. Svakako
nije za pohvalu, ali nije bilo ni većih problema. Radi zaštite
interesa radnika sigurno je potrebna bolja suradnja, posebice u
trenutno gorućoj brodogradnji, ali i turizmu kojem u započetoj
recesiji, uz privatizaciju, zasigurno predstoje teški problemi.
Radnicima na koje će se najprije odraziti posljedice sigurno nisu
potrebni razjedinjeni sindikati i sindikalci opterećeni nekim
osobnim netrpeljivostima.
Konsolidacija
sindikalnog pokreta je pravac za koji se nastavljamo zalagati, kao
što ćemo ustrajati i na sindikalnom promoviranju ideje
teritorijalnog ustroja koji, dokazujući svojim radom, i dalje
smatramo sindikalno efikasnijim organizacijskim rješenjem.
Pristupanjem u HUS
aktivnosti međunarodne suradnje vezane su za aktivnosti središnjice
na tom planu. Kolege iz Obalne sindikalne organizacije Koper i
talijanskog CGIL-a naši su već tradicionalni višegodišnji prijatelji
s kojima smo i u proteklom razdoblju bili u čestim kontaktima. Temu
o zajedničkim problemima turizma i ugostiteljska radnika predmet je
redovnih susreta i razmjene iskustava sa slovenskim kolegama.
Što se tiče
kolektivnog pregovaranja kao jednog od naših glavnih sindikalnih
zadataka, iako je riječ o sve zahtjevnijem poslu koji traži znanje i
stalno stručno osposobljavanje, brojni potpisani kolektivni ugovori
po poduzećima, što je vidljivo iz gornjeg pregleda aktivnosti po
uredima, potvrđuju da smo u sučeljavanju sa, treba reći, sve
pripremljenijim timovima poslodavca, sve uspješniji i da ovoj zadaći
zaista ozbiljno pristupamo. Tomu je svakako pridonio i naš odnos
prema značaju edukacije koja se provodila instruktažnim seminarima
za izbore i rad u radničkim vijećima i stalnim programom edukacije
članstva kroz organizaciju seminara za povjerenike kojima se
uvijek, a tako je bilo i u protekle četiri godine ( Krk, Omiš,
Krapinske toplice, Topusko) odazvalo stotinjak učesnika. Nadolazeće
nove promjene radnog zakonodavstva i obveza usklađivanja hrvatskih
zakona sa europskim stečevinama upućuju na to da ćemo segmentu
edukacije u sljedećem razdoblju trebati posvetiti još više
sindikalnog vremena i pažnje, i dakako novca.
Uz kolektivne
ugovore, podjednako nam je značajno jačati radničko suodlučivanje te
sa što više predstavnika sudjelovati u radu radničkih vijeća. U
proteklih četiri godine imali smo obvezu pripremiti se za čak dva
izborna ciklusa, 2005. i 2008. Rezultatima smo uglavnom zadovoljni.
Posebno možemo biti zadovoljni činjenicom da se više nismo suočavali
s negativnim pojavama zlouporabe položaja članstva u radničkom
vijeću za osobne interese koje su nas 2004. bile prisilile i na prvo
isključivanje člana iz Sindikata.
Izvještaji naših triju
odvjetničkih ureda – Sonje Bonifačić u Rijeci, Predraga Jovanovića u
Labinu i Ljiljane Perković-Juračić u Puli koji brinu o pravnoj
zaštiti naših članova bit će za članove Skupštine posebno
pripremljeni. Zato se detaljnije neću na njih osvrtati.
Dugogodišnja suradnja s njima, inače, uspješno je nastavljena.
Pored brojnih slučajeva zaštite prava, s aspekta interesa radnika i
sindikata uspješno su privedeni kraju stečajni postupci u opatijskom
Kvarner Expressu, riječkom Standardu 98, Novoj Arianni, Genetskom
centru. Još uvijek se, temeljem programa viška, sudski rješava
zaštita radnika opatijskog IN-Mara Hotel Paris, a zasigurno je
najveći pravni zalogaj 800 tužbi uljanikovaca zbog nepoštivanja
Kolektivnog ugovora. Iako od 2003. godine nemamo formalnu suradnju i
s našom bivšom odvjetnicom Loredanom Štok održali smo dobre
kontakte. Osim davanja stručne podrške, kao vijećnica u pulskom
Gradskom vijeću, uvijek je bila spremna postavljati naša pitanja,
odnosno pitanja koja su zadirala u problematiku radnika. Zbog sve
složenijih sindikalnih obveza i stalnih promjena zakona, sve je
izvjesnije da će organizaciju stručne službe trebati popuniti i s
izvršiteljem pravne struke.
Već šest godina SIK
svojim članovima pruža dopunsku uslugu kolektivnog osiguranja od
nezgode i prometne nezgode. Od 2004. godine Policu kolektivnog
osiguranja od nezgode redovito godišnje obnavljamo s Croatia
osiguranjem. Broj podružnica koje su se odlučile namjenski usmjeriti
dio članarine u svrhu osiguranja malo se smanjio u odnosu na početni
interes; u početku je Policom bilo obuhvaćena polovica članstva;
sada ih je nešto više od trećine. Iako je razumljiva odluka
podružnica da zbog nedostatka sredstava preusmjeri novac za druge
potrebe u podružnici, mislimo da je riječ o dobroj i korisnoj
sindikalnoj ponudi na kojoj treba ustrajati i na koju svakako ne
treba gledati kao na izgubljeni novac. Posebno se to odnosi na
članove koji rade u djelatnostima s visokim rizikom za nezgodu.
Od prvih dana djelovanja
ovaj je Sindikat bio otvoren za javnost koju je uvijek nastojao,
ne samo informirati o svojim aktivnosti, već i animirati za
rješavanje radničkih i građanskih teškoća. I u proteklom razdoblju
mediji objektivno pratili naše brojne konferencije za novinare, kao
i druge javne aktivnosti, prosvjede, okrugle stolove, tribine.
Komunikaciji sa javnošću sigurno pridonosi i naša web stranica koja
je dobro posjećena. Još uvijek, međutim, veliki broj podružnica i
povjerenika za komunikaciju sa članstvom, što je izuzetno važno, ne
koristi u dovoljnoj mjeri interno glasilo NAŠ GLAS. Zato ću i u
ovom izvješću, kao i u onom prije četiri godine, ponoviti da nam u
interesu efikasnog rada naše organizacije svima mora biti imperativ:
naučiti se više i bolje koristititi tehniku kojom raspolažemo (i u
koju ulažemo) i biti pravovremeno informiran.
U proteklom mandatu
svakako ne možemo biti zadovoljni suradnjom s lokalnom samoupravom,
čime je negativni trend nastavljen još iz prethodnog mandata. Osim
već izraženih kritika na račun neefikasnog GSV-a Istarske županije
kritiku upućujemo prije svega županijskim čelnicima, Skupštini
Istarske županije, njenom predsjedniku Antonu Perušku koji se,
pravdajući to poslovničkim barijerama, dva puta oglušio na naše
sindikalne inicijative da se Skupština odredi prema namjerama
privatizacije Uljanika, da se zajedno sa sindikatima aktivnije
uključi u obranu jedne stoljetne uspješne djelatnosti koja osigurava
egzistenciju brojnim građanima Istre. Nikada do njegovog
predsjedavanja Skupštinom nije se predstavniku sindikata, bolje reći
predstavniku SIK-a koji jedini redovito dolazi na Skupštine, vrijeme
rasprave prekidalo nakon sramotnih manje od dvije minute. Što se
tiče Uljanika i naših zahtjeva za sazivanjem tematske sjednice puno
ranije nego su došli problemi s privatizacijom, bolji odnos nisu
pokazale ni pulske gradske vlasti koje tu sjednicu nikad nisu
sazvale, iako su to obećavale. Po prvi put prošle godine, nažalost,
i u pulskom gradskom vijeću (u kojem, za razliku od drugih
sindikata, sudjelujemo redovito), u namjeri da demantiram netočne
izjave pročelnika o kolektivnim pregovorima u pulskim vrtićima, od
predsjednika Gradskog vijeća Martinčića doživio sam šikaniranje,
ponižavanje i arogantnu prijetnju da SIK-u neće više slati pozive za
sjednice, za što uopće nema ovlaštenja.
Konstruktivnije
suradnje u smislu promicanja sindikalnih upozorenja, inicijativa
ili prijedloga, nažalost, nije bilo ni sa istarskim zastupnicima.
Nastojali smo,
međutim, aktivno pratiti te posredno ili neposredno podržati sve
inicijative koje su bile tragu našeg sindikalnog programa, a koje su
pokretali nevladine civilne udruge ( Juris Protecta, Centar za
građanske inicijative, Potrošač). U organizaciji i na poziv
Europskog pokreta Hrvatska, u listopadu prošle godine, na OTOKU
ZNANJA u Koločepu, kao jedini predstavnik sindikata, sudjelovao sam
u radu radionice o ljudskim pravima. Vjerujem da je ovaj poziv
rezultat praćene angažirane aktivnosti našeg Sindikata.
U provedbi financijske
politike njene su odrednice bile i u protekle četiri godine
racionalno trošenje sindikalnog novca, ali i osiguranje pretpostavki
za kvalitetan rad sa članstvom kroz stalno ulaganje u tehničko
opremanje ureda i logistiku. Od sedam ureda najviše je uloženo u
opremanje najnovijeg ureda u Rijeci. Rezultati poslovanja uvijek su
bili pozitivni. Zbog značajnije financijske pomoći podružnici Opća
bolnica (i posljedica koje su se osjetile na stavki rashoda),
neplaniranih troškova prosvjeda u Zagrebu, ali i većih troškove koje
nosi 7 ureda, prošle smo godine poduzeli dodatne mjere štednje pa će
rezultati poslovanja i za 2008. godinu biti u granicama planiranog.
Za sljedeće razdoblje prioritetni je cilj osigurati financiranje
otvaranje radnog mjesta voditelja ureda u Rijeci, što nas s druge
strane obvezuje na još više rada i još više učlanjivanja.
Podružnicama bi u samostalnom raspolaganju djelom članarine trebao
biti cilj da sindikalni novac više bude u funkciji osposobljavanja
što većeg broja aktivista.
ZAKLJUČAK
Širenje SIK-a na
područje Primorsko–goranske županije donijelo nam je, očekivano, i
dosta novih obveza te nametnulo potrebu prilagođavanja organizacije
novim uvjetima, što je rezultiralo i novim riječkim uredom.
Činjenicom da nismo gubili članstvo, nego dobivali i osnivali nove
podružnice, potvrdili smo našu stabilnost i razvojnu perspektivu.
Više posla i želja za još više članova i bolje funkcioniranje, na
prijedlog Rajka Kutlače, člana Predsjedništva, potakla je prošle
godine i raspravu na Predsjedništvu, na temu promjene Statuta.
Krajem prošle godine Predsjedništvo je zaključilo da Statut nikada
nije bio kočnica razvoju. Ocjenjeno je i da je svaka organizacija
svojevrsno živo tkivo koje je nužno podložno promjenama pa će se o
ovoj temi i konkretnim prijedlozima izmjene Statuta, obvezno uz
sudjelovanje naše odvjetnice koja je radila na Statutu, nastaviti
raspravljati i na Predsjedništvu, a nakon toga i na Skupštini. Kao
višegodišnji predsjednik SIK-a podržavam svaku inicijativu koja
ispravlja greške ili može pozitivno utjecati na naš razvoj. Mislim
da naša organizacija ima dobro postavljene statutarne temelje.
Temeljem dugogodišnjeg sindikalnog iskustva želim upozoriti da
izgradnja organizacije, ako se želi njena stabilnost, ne smije
počivati na pojedinačnim interesima ili na principu moći temeljene
proporcionalno prema broju članova, što u posljednje vrijeme, moram
upozoriti, također osjećam kao nejavni interes. Upravo jednakost
podružnica, bez obzira na veličinu bila je pri našem osnivanju
najvažniji faktor našeg jedinstva i napretka, za koji ću se
dosljedno i uporno zalagati.
Ako želimo ići dalje,
poučeni i lošim iskustvima kolega iz drugih sindikata, svakako
moramo otvoreno razgovarati i riješiti moguće nesuglasice. Moramo i
dalje imati međusobnog povjerenja i ne smijemo se početi baviti sami
sobom, već svoje znanje i snage usmjeriti na potrebe naših članova.
Poruka kojom zaključujem ovo izvješće bit će ista kao i prije četiri
godine:
Povećavati članstvo,
stalno učlanjivati - naš je trajni imperativ. Jer, samo s konkretnim
materijalnim učinkom, kroz povećani prihod od članarine, bit će nam
osigurana potrebna podloga snažnijeg djelovanja kroz sve zakonske
oblike sindikalnih akcija. Osim toga, s većom materijalnom
osnovicom Sindikata, bit će moguće lakše odgovoriti na socijalni
pritisak ljudi koji u nedostatku socijalne države upravo u sindikatu
vide i traže socijalnu pomoć i potporu. Obvezni smo uvijek biti
pripravni za maksimalnu solidarnost prema našim članovima. A
nastavljajući dosadašnju praksu, na našu solidarnost u pomoći kroz
sindikalno djelovanje, uvijek mogu računati i oni koji nam kao
članovi ne pripadaju. Ali, isto tako, od svih koji nam se priključe
tražimo sindikalnu hrabrost bez koje nema uspješnog sindikata. Kao
što je bilo i svih ovih 13 godina, naše je uvjerenje da radnik koji
je voljan raditi bez plaće ne može biti pravi sindikalac i s takvim
radnikom nema sindikalne borbe i perspektive. Najvrjednije što je do
sada postignuto – to je POVJERENJE ljudi koje je temeljni preduvjet
sindikalne perspektive. Ako tako nastavimo u Sindikatu Istre i
Kvarnera može se s optimizmom gledati na budućnost.
U Puli,
16.01.2009.
Predsjednik
Bruno Bulić |