Treća izborna skupšitna SIK-a

 14-01-2005

TREĆA IZBORNA SKUPŠTINA SIK-a

Na Izbornoj skupštini Sindikata Istre i Kvarnera održanoj u Opatiji, u hotelu Ambasador, 14.01.2005. godine, jednoglasnom odlukom delegata, za predsjednika SIK-a ponovo je izabran Bruno Bulić. Uz predsjednika, jednoglasnu podršku dobili su i novoizabrani članovi Predsjedništva: Guerino Jelčić (Holcim), Mirjana Ramić (Istarski vodovod), Mirjana Mikleus (Liburnia riviera hoteli),Vaso O.Đukić (Opća bolnica Pula) i Rajko Kutlača (Uljanik), te tročlani Nadzorni odbor u sastavu: Graziella Dapas ( Jadran trgovina), Jasna Tibljaš (Libunia riviera hoteli) i Zlata Šujević  ( Kamen Pazin).

Odlukama Skupštine o dopuni Statuta SIK-a definirana je  i zastava SIK-a te je prihvaćen Izvještaj o četverogodišnjem radu koji su, nakon uvodnog dijela predsjednika Bruna Bulića, podnijeli i voditelji ureda Dorina Buić ( za zapadnu Istru ), Darko Vidmar ( Pazin – Buzet – Umag), Marina Cvitić ( Labin-Kvarner) i Duško Samsa ( Pula).  

IZVJEŠTAJ O RADU SINDIKATA ISTRE I KVARNERA

2000-2004

 Prije četiri godine, u izvještaju o radu ovog Sindikata, za razdoblje od 1996. do 2000. godine bili smo utvrdili: devet tisuća članova u stotinjak poduzeća i ustanova s područja Istarske i Primorsko-goranske županije, 71 sindikalna podružnica, pet ureda – u Puli, Labinu, Pazinu, Buzetu i Poreču, stručna služba od 7 zaposlenih i, od 1998. godine, proširivanje područja djelovanja sa Istarske i na Primorsko goransku županiju čime je dosegnuta nacionalna razina.

Danas, četiri godine poslije, možemo zaključiti sljedeće: još oko dvije tisuće novih članova, ili ukupno oko 11 tisuća, više od 30 novih sindikalnih podružnica ili ukupno 107 sindikalnih podružnica, ove godine otvoren još jedan novi ured - u Umagu, sindikalna prisutnost i djelovanje u više od 150 poduzeća i ustanova.

Uglavnom zbog prestanka rada poduzeća i smanjenja broja zaposlenih, ali djelomično i zbog sindikalne pasivnosti, u cijelom razdoblju postojanja SIK-a «ugašeno» je oko 20 sindikalnih podružnica ( osim raške Prvomajske riječ je o podružnicama s manjim brojem članova), od čega 13 u posljednje četiri godine. Zbog sličnih razloga, a nakon okončanja sudskih postupaka za zaštitu prava radnika  procjenjujemo da ćemo morati donijeti odluke o prestanku djelovanja još nekoliko podružnica. 

Navedeni podaci potvrđuju da se zapravo uspješno ostvarivala temeljna programska zadaća stalnog omasovljenja i širenja organizacijskih okvira Sindikata Istre i Kvarnera koji je na području Istarske županije i dalje najbrojniji sindikat. U Primorsko-goranskoj županiji, odnosno na Kvarneru, od 1998. godine, također je zauzeo respektabilnu sindikalnu poziciju. Štoviše, nije umišljeno ustvrditi da više nitko ne može osporiti činjenicu da je  Sindikat Istre i Kvarnera priznati subjekt na hrvatskoj sindikalnoj sceni, a na području «svojih» dviju županija i nezaobilazni.

Novih članova u proteklom smo četverogodišjem razdoblju najviše zabilježili na području Ureda Pula te na kvarnerskom području. Na naše zadovoljstvo, intenzivniji angažman naših aktivista na području sjeverozapadne Istre rezultirao je,  u studenom prošle godine, otvaranjem još jednog ureda - u Umagu. Istovremeno, glede članstva, osjeća se stagnacija na području Ureda Poreč, dok je na području ureda Labin, u posljednje dvije godine bio prisutan mali, ali ipak uzlazni trend porasta članstva s kojim je znatno učvršćena sindikalna organizacija i veza. Iako je gospodarska situacija na tom dijelu Istre i dalje teška, to ipak govori o pozitivnim pomacima.  Na dijelu Istre, između Rovinja i Poreča, međutim, nakon što smo opočetkom ovog izbornog razdoblja zabilježili prve uspjehe u zacrtanom prioritetnom programu prodora na zapadnu Istru, čemu je svakako pridonijelo otvaranje porečkog ureda,  broj članova i podružnica, s obzirom na gospodarsku razvijenost tog dijela Istre, još je ispod naših očekivanja i želja. Stoga intenzivniji rad ostaje našim prioritetom. Isto tako, s obzirom na strategijski značaj turističkih potencijala cijele Istre, što stalno ističemo, Sindikat Istre i Kvarnera ima kontinuiranu zadaću snažnijeg pozicioniranja u cjelokupnoj turističkoj djelatnosti. Ovoj je zadaći, naime,  dodatni  imperativ bilo, i ostaje, kontrola  privatizacije u turizmu. Sindikati imaju veliku odgovornost zaštite radnika i članova pred naletom često problematičnih privatizacijskih projekata, s dominatnim nastojanjima za racionalizacijom, uglavnom na teret radnika. Niz događaja vezanih za privatizaciju hrvatskih hotela u protekle četiri godine dokazuju da smo, nažalost, bili dobri prognozeri kad smo upozoravali da je u, pretežito nakaradnom, procesu hrvatske pretvorbe i privatizacije «šlag», a to je turizam, ostavljen za kraj.  Zato smo uvijek naglašavali da sindikati moraju biti spremni za borbu koja im predstoji, za što, sudeći po posljedicama brojnih propalih i rasprodanih objekata na hrvatskoj obali, očigledno nisu bili. Slučaj crikveničkog Jadrana d.d, u kojem je u proteklom razdoblju bio prisutan snažan sindikalni javni angažman protiv niza prijedloga neprimjerenih modela privatizacije, ogledni je primjer da sindikat može  utjecati da programi sanacije i konsolidacije ne nose samo programe radničkih viškova, već otvaraju perspektivu. Naime, Vlada je, izgleda, dugogodišnju agoniju ovog turističkog poduzeća, na kojem počiva cijela crikvenička rivijera, ipak odlučila riješiti modelom javno-privatnog partnerstva za koji smo se beskompromisno zalagali.

Dobar primjer sindikalnog uspješnog utjecaja na procese stabilizacije poduzeća, nakon jednog vrlo teškog razdoblja koji je prijetio raspadanjem i u kojem je Sindikat bio spreman najradikalnije braniti prava radnika, su i Liburnia riviera hoteli u kojima imamo najveću sindikalnu podružnicu na području Kvarnera. Zahvaljujući upravo aktivnostima Sindikata i radničkog vijeća poštivanje propisa je na zavidnoj razini, program viška radnika provodi se isključivo na dobrovoljnoj osnovi, plaće se isplaćuju redovito i na vrijeme, uspostavljen je korektan dijalog i razmjena informacija među socijalnim partnerima.

  SIK NA SINDIKALNOJ SCENI

Sukladno proširenom teritoriju djelovanja, u svibnju 2001. godine  u Sindikatu Istre došlo je do promjene imena u Sindikat Istre i Kvarnera. Statutarno su, zbog organizacijskih potreba, osigurane pretpostavke za djelovanje odbora djelatnosti i velikih podružnica u holding sistemima.

Također, zbog procjene da u  Udruzi radničkih sindikata ( kojoj smo bili pristupili 1998. godine) ne možemo ispuniti sindikalna očekivanja, nakon nekoliko neuspješnih pokušaja da se provede reorganizacija, donesena je i odluka o istupanju iz URSH-a. Od tada SIK nije povezan u nijednu sindikalnu središnjicu; djeluje samostalno.

Određeni oblik formalizirane suradnje s drugim sindikatima bilježimo tek u brodogradnji, gdje smo od svibnja 2001. godine supotpisnici Sporazuma o osnivanju koordinacije sindikata u brodogradnji. Iako smo početkom 2002. godine pristupili i Partnerstvu za razvoj ova se asocijacija u praksi pokazala neučinkovitom te se, postepenim napuštanjem sindikalnih članica, ubrzo i raspala.

Bilo je načelnih razgovora s predstavnicima HUS-a i nedavno s predstavnicima SSSH-a o zbivanjima i pokušajima nekoliko središnjica da suradnjom objedine hrvatsku sindikalnu scenu, pri čemu je SIK-u ponuđeno da se pridruži jednoj od njih, ali formalnijih aktivnosti za udruživanje s nekom od središnjica nije bilo. Predsjedništvo ovog Sindikata, naravno, podržava konsolidiranje razbijenog hrvatskog sindikalizma – na tu potrebu ovaj Sindikat godinama ukazuje – ali zasada nije uvjereno da upravo k tom cilju vode pokrenute aktivnosti s uspostavljenom suradnjom četiriju središnjica – SSSH-a, HUS-a, UNI-CRO-a i Matice hrvatskih sindikata. Puno je zapravo razloga koji nam nameću sumnju i opreznost: izostanak drugih dviju središnjica, NHS-a i URSH-a, nespremnost četiriju suradničkih središnjica da se SIK tome pridruži kao autonoman subjekt, snažni pritisci tih istih središnjica i Ureda za socijalno partnerstvo (koji je nažalost od prvotne zamisli koordinatora socijalnog partnerstva postao Vladin ured i instrument Vladine politike) da se GSV Istarske županije uskladi s nacionalnim GSV-om, što bi značilo apsurdno isključivanje SIK-a, i kao osnivača i kao najsnažnijeg gospodarskog sindikata, iz njegova rada  i to samo zbog činjenice da nije udružen u središnjicu; tu su i informacije o pripremi Zakona o reprezentativnosti sindikata koji bi nametnuo određene kriterije, temeljem kojih bi autonomni sindikati izgubili reprezentativnost, problematičan rad GSV-a i nepostojanje pravog socijalnog dijaloga u Hrvatskoj. U prilog tomu dodatno ide i priča o višegodišnjoj trakavici s neuspješnom  podjelom sindikalne imovine, ali i previše primjera sindikalne nesuradnje «na terenu», u podružnicama po poduzećima, u kojima zajednički djelujemo s predstavnicima SSSH-a. Što se tiče podjele imovine toj smo se inicijativi bili, nakon višegodišnje nezainteresiranosti, ipak pridružili samo iz principjelnih razloga i to kroz ( zbog toga) osnovanu Koordinaciju autonomnih sindikata.  Na podjelu se, nakon započetih razgovora s bivšom Vladom, izgleda ponovo zaboravilo, kao što smo i predvidjeli. Teško je reći da li se razlozi kriju u neraspoloženju nove Vlade da se ovaj problem riješi ili je pak riječ i o nekom sindikalnom dogovoru, s obzirom da je   Koordinacija autonomnih sindikata, od zagovornika podjele imovine, prerasla u novu središnjicu UNI-CRO koja sada usko surađuje s onima koji bi imovinu trebali dijeliti.

Što se pak tiče spomenute nesuradnje na terenu, uglavnom se to odnosi na SSSH jer upravo s tom središnjicom najviše sindikalno «dijelimo» gospodarski prostor Istarske i Primorsko goranske županije. Više je primjera nesindikalnog podmetanja, prije svega iz SSUTH-a, našim sindikalcima u podružnicama turističke djelatnosti, posebno kod kolektivnog pregovaranja.

Svakako je u proteklom razdoblju nezaboravljiv i  sukob dvaju sindikata, metalaca i SIK-a, oko štrajka u pulskom Uljaniku 2003. godine, nakon čega je županijsko  povjereništvo SSSH neobjašnjivo bilo prekinulo  dugogodišnju tradiciju zajedničkog obilježavanja 1. maja u Puli.   2004. godine kolege su se ipak pridružile toj tradicionalnoj radničkoj manifestaciju čiju je organizaciju ponovo samostalno bio ponio SIK.

Izborom Vesne Dejanović, predsjednice SSUTH-a za predsjednicu SSSH-a prestali su neprimjereni i uvredljivi napadi u javnosti na SIK i predsjednika SIK-a iz SSUTH-a, ali svakodnevni kontakt naših sindikalaca s predstavnicima SSSH-a ( najsvježiji je primjer pulski Pulapromet) još uvijek ne jamči konačnu promjenu odnosa ove središnjice prema našem Sindikatu, u pravcu potpunog uvažavanja i prihvaćanja kao ravnopravnog partnera.

Slijedom navedenog, kako ne bismo bili zatečeni nekim događanjima, imamo obvezu pratiti sve što se na sindikalnoj sceni događa, ali i  među sindikatima intenzivnije promaknuti ideju teritorijalnog sindikalnog ustroja. Utemeljenje  jedne teritorijalne središnjice smatramo sindikalno efikasnijim organizacijskim rješenjem, što devetogodišnjim radom naš Sindikat dokazuje.

M e đ u n a r o d n a  s u r a d nj a

Na međunarodnoj sindikalnoj sceni i u protekle četiri godine SIK je surađivao sa sindikalcima Slovenije i Italije. Riječ je o suradnji s Obalnom sindikalnom organizacijom Koper odnosno Konfederacijom slobodnih sindikata Slovenije. U sklopu razmjene mišljenja i iskustva zajedničkim priopćenjem dva su se sindikata 2003. godine oglasila kod incidenta s ribarima, naglasivši  potrebu i interes zajedništva u rješavanju problema. Kao o zajedničkim  problemu, sa slovenskim kolegama razgovaralo se više puta na temu turizma i ugostiteljskih radnika. Na poziv talijanskih kolega iz CGIL-a, s kojima se također održavaju redoviti kontakti, predstavnici SIK-a sudjelovali su u veljači 2004. godine u Riminiju na Konferenciji o problemu prava radnika u pograničnim dijelovima Europske Unije. Od 2001. godine  pozivi za simpozije odnosno godišnje skupštine, sa zanimljivim sindikalnim temama ( zaštita na radu, zdravlje radnika) SIK-u su  redovito stizali svih ovih godina i iz Međunarodnog instituta za graditeljstvo, sindikalne organizacije sa sjedištem u Rimu, čemu smo se nažalost uspjeli samo jednom odazvati. Sindikat  Istre i Kvarnera inače nije podnosio zahtjeve za učlanjenje u međunarodne sindikalne asocijacije.       

 KOLEKTIVNI UGOVORI I RADNIČKO SUODLUČIVANJE

 Kolektivno pregovaranje trajni je programski prioritet SIK-a, u čemu smo sve uspješniji. Na nacionalnoj razini trenutno smo ukjlučeni u aktivnosti vezane za kolektivno pregovaranje u brodogradnji i metalskoj djelatnosti. U svibnju 2002. godine naši su pregovarački predstavnici dali velik doprinos potpisivanju KU za turizam, te  njegovom Anexu 2004. godine. Glavni su nam interes bili i ostali kolektivni ugovori u poduzećima.  U većini poduzeća, u kojima je Sindikat Istre i Kvarnera samostalno socijalni partner poslodavcu, prava radnika regulirana su kolektivnim ugovorima.

Valja primijetiti da kolektivno pregovaranje postaje sve zahtjevniji sindikalni posao koji ne trpi neznanje i improvizaciju te nameće obvezu stalnog sindikalnog i stručnog osposobljavanja jer je sindikatu  na tom važnom zadatku sučeljen sve pripremljeniji i vještiji pregovarački tim poslodavca. 

 Pored inicijativa da se kroz kolektivne ugovore što kvalitetnije urede svi aspekti sindikalnih i radničkih prava, Sindikat Istre i Kvarnera podjednako značajnim za sindikat  smatra i izbore za radnička vijeća i djelovanje kroz taj institut radničke participacije. Zato se aktivno uključuje u izborne aktivnosti za radnička vijeća i sa svojim članovima u njihov rad, nastojeći svojim doprinosom afirmirati ovaj novi oblik zaposleničke participacije. Na izborima 2002. godine, u svim sredinama u kojima su njegovi predstavnici sudjelovali, polučeni su dobri izborni rezultati. Sljedeći nas očekuju već ove godine, 2005, i treba se dobro pripremiti da se dosadašnji rezultati ponove, poboljšaju, ali i da se odabirom pravih ljudi spriječe tendencije nametanja osobnih interesa, na štetu sindikata i oživotvorenja nezavisnog radničkog suodlučivanja. S ovom smo se pojavom, nažalost i neočekivano, prošle godine suočili i mi u SIK-u: zbog nepoštivanja sindikalnih zaključaka i kompromitiranja rada sindikata bili smo primorani primijeniti radikalne sindikalne mjere isključivanja jednog našeg predstavnika u radničkom vijeću iz članstva SIK-a.

Bilo je to prvo, po odluci Predsjedništva, a na prijedlog podružnice, isključivanje u SIK-u. Ne bismo željeli da se ponovi. 

USPJESI I NEUSPJESI U BORBI ZA RADNA MJESTA

 Sindikat Istre nastojao je, svojim aktivnim djelovanjem u nizu poduzeća u kojima ima članove, pridonijeti traženju izlaza iz često kritičnih situacija koje su prijetile novim gubicima radnih mjesta, pa i opstanku poduzeća. U tom kontekstu, uz već spomenutog opatijskog hotelijera L.R.H i crikvenički Jadran,  posebno valja spomenuti sindikalnu ustrajnost u labinskom TPS-u koji danas pod okriljem Cimosa, umjesto prijetećeg nestanka i otpuštanja zapošljava nove radnike. Tu je i privatizirana rapska Maslinica koja je uspješno oživljena nakon prodaje.

Nažalost sindikalna borba za očuvanje radnih mjesta nije uvijek bila uspješna, iako smo u Sindikatu Istre i Kvarnera ukupno imali minimalni gubitak članstva. Da spomenemo samo neke veće: nije se uspjelo spasiti 300 radnih mjesta nekad snažne raške “Prvomajske” koja je od 2001. u stečaju i pred totalnom rasprodajom, a nije se uspjelo sačuvati kao gospodarsku cjelinu ni pazinsku Pazinku u kojoj je izgubljeno više od 250 radnih mjesta. Nema više ni pulske Mljekare, usprkos beskompromisnom angažmanu naših predstavnika protiv niza nezakonitosti, kroz prosvjede, štrajk, inspekcijeske nadzore, poticane rasprave o značaju spašavanja istarskog mljekarstva na županijskoj skupštini .  Od svih obećanja županijskih čelnika ostali su samo sudski sporovi  pokrenuti za zaštitu prava radnika koji su završili na zavodu za zapošljavanje. Po prviput, u slučaju Mljekare, poslodavac je zbog sindikalnih aktivnosti tužio i predsjednika SIK-a i otkazao sindikalnom povjereniku.

Što se pak tiče hrvatske brodogradnje, kao nacionalnog problema, Sindikat Istre i Kvarnera bio je ravnopravni sudionik svih zajedničkih sindikalnih aktivnosti.   Iako je odavno okončana sanacija, a Uljanik se održao,  ipak se  nisu ostvarile naše nade da će to promijeniti zauzdani sindikalni život u tom značajnom poduzeću. Za najuspješnije hrvatsko brodogradilište po poslovanju, naime, ne može se reći da je i  primjer dobrih odnosa socijalnog partnerstva, barem kad je u pitanju razina radničkih materijalnih prava, kao i odnos poslodavca prema SIK-u kao manjinskom sindikatu. Tek 2003. godine, nakon prijetnje štrajkom, poslodavca se uspjelo prisiliti da nakon više godina poštuje koletivni ugovor u dijelu koji se odnosi na prava sindikata i njihov ravnopravni status. Nažalost ni do danas, nakon prekida pregovora sindikalnom prijetnjom štrajka 2003. godine, nisu nastavljeni pregovori o cijeni rada koja je još uvijek regulirana kolektivnim ugovorom  iz 1996. godine. Radnicima su konačno isplaćena višegodišnja potraživanja po osnovi prijevoza i jubilarnih nagrada.

Neupitno je tome pridonijela akcija našeg sindikata koji je pokrenuo i dobio proces sudske zaštite prava radnika, ali je zbog toga bio, od poslodavca i posve neopravdano prokazan kao rušitelj poduzeća.

RAZDOBLJE OBILJEŽENO IZMJENOM ZOR-A

Izmjene Zakona o radu usvojene u srpnju 2003. godine svakako su događaj koji je u sindikalnim razmjerima najviše obilježilo prošlo četverogodišnje razdoblje. Nažalost, s negativnim predznakom. Nizom istupa u medijima, javnim tribinama i na koncu aktivnim sudjelovanjem na javnom prosvjedu sindikalnog članstva Hrvatske na Markovom trgu u Zagrebu 27.veljače, a nakon održanog Prvog hrvatskog svesindikalnog sabora, Sindikat Istre i Kvarnera vrlo jasno i argumentirano se suprostavio donošenju Izmjena i dopuna Zakona o radu. Izmjene su ipak usvojene u Saboru u srpnju, pa će se 2003. godina u sindikatima morati pamtiti po daljnjem smanjivanju radničkih prava. U Sindikatu Istre i Kvarnera zasigurno će se zapamtiti da su u saborskim klupama podršku jednom antisocijalnom i antiradničkom zakonu dali i mnogi zastupnici stranaka koje sebe smatraju socijalnim i lijevima, što je još jednom najzornije oslikalo da na hrvatskom političkom prostoru nema pravih zastupnika rada i radnika. Među onima koji su izglasali ili suzdržanošću zapravo podržali izmjene ZOR-a bili su, nažalost, i zastupnici iz Istre usprkos tomu što ih je SIK kontaktirao i tražio od njih da se suprostave izmjenama.

Izmjenama su svakako, to treba samokritički istaknuti, dobrim djelom  pridonijeli i sami sindikati, najviše velike sindikalne središnjice. I to od samog početka, prema mišljenju SIK-a, krivim pristupom prema Vladinom prijedlogu izmjena.  Prihvaćanjem Vladinih pravila igre u pregovorima koji su završili prekidom sa sindikalna strane, ali u kojima je u nepovrat izgubljeno dragocjeno vrijeme za druge sindikalne akcije i demokratsko lobiranje, nedosljednošću, prevrtljivošću, licitiranjem i na kraju i razjedinjenošću oko pitanja raspisivanja referenduma o općem štrajku ( koji  i nije proveden nakon neuspješnog parcijalnog i potpuno nepotrebnog referenduma oko pitanja o tome da li radnici podržavaju izmjene ZOR-a) sindikati su, odnosno njihovi čelnici, zapravo ne samo nanijeli ogromnu štetu radnicima koji se danas suočavaju s posljedicama izmjenjenog zakona već su, diskreditirajući je svojim postupcima, ogolivši njene odnose i nemoć do kraja, u sukobu liderskih ambicija, štetu nanijeli sindikalnoj sceni u cjelini. To na najbolji način pokazuje današnja vlast koja je na ovaj ili onaj način zaobišla sindikate u pripremi i donošenju  društveno izuzetno važnih akata poput proračuna, prijedloga porezne reforme.

Proglašenjem neustavnim  Zakon o trgovini, čijem su usvajanju krajem 2003. godine pridonijele Crkva i Sindikat trgovine, spriječeno je, po pomišljenju SIK-a da radnici trpe posljedice i po ovom Zakonu. Zakon bi, naime, da nije ukinut, uveo zabranu rada nedjeljom u trgovini, obrazloženu navodnom zaštitom radničkog dostojanstva i obitelji, iza čega su po ocjeni ovog Sindikata zapravo posve drugi motivi i sukob interesa trgovačkih lanaca te nesposobnost Sindikata trgovine da zaštiti svoje članove.  SIK je javno, ali mora se naglasiti i sindikalno osamljeno, na to upozorio, kao i na to da rad nedjeljom, u trgovini, nije crkveno pitanje, da se eksploatacija radnika u trgovini ne rješava selektivnim pristupom kao što je zabrana rada nedjeljom samo u trgovini, već poštivanjem zakona i većim sindikalnim angažmanom na tom planu u svim djelatnostima. Nažalost, zagovornici da se u Zakon ugradi zabrana rada nedjeljom ne miruju i forsiraju donošenje novog zakona o trgovini koji je u pripremi.

JAVNE MANIFESTACIJE

Kao sindikat koji je od svog početka djelovanja nizom aktivnosti stekao ugled udruge koja je stvarno spremna poslužiti se metodom pritiska u obrani prava radnika, SIK je takvu svoju odvažnost iskazao i u prošlom mandatu.

Spremnost i sposobnost za organiziranje radikalnije aktivnosti pokazao je tako i javnim prosvjedom 5. listopada 2002. godine u Puli, zbog poskupljenja struje. Na naš poziv prosvjedu su se priključili i umirovljenici i županijski povjerenik SSSH-a. Javnim se prosvjedom SIK, nažalost kao jedini hrvatski sindikat, priključio istovrsnim prosvjedima u organizaciji građanske udruge Potrošač.

Procjenjujući ih bemislenim, naš je sindikat prvi reagirao i na odredbe o 0.00% promila alkohola u Zakonu o sigurnosti  prometa na cestama usvojenom u srpnju 2004. godine. U Puli je već u kolovozu organiziran javni motorizirani prosvjed koji je vrlo pozitivno odjeknuo u javnosti i nakon kojeg su zaredala javna negodovanja niza subjekata na posve krivo rješavanje  kompleksne problematike sigurnosti na cestama. Usprkos javnim prezentacijama uspješnosti uvedene odredbe, kroz statistiku smanjivanja smrtnih slučajeva u prometu, i dalje smo uvjereni da ova zakonska odredba nije riješila uzroke.

Treba reći također da, prema svom programu, Sindikat Istre i Kvarnera dosljedno poštuje tradiciju obilježavanja međunarodnog Praznika rada, pa je svih ovih godina bio suorganizatorom prvomajskih proslava organiziranih u Puli sa SSSH – PIŽ, a 2003. i 2004 samostalno i pod pokroviteljstvom Grada Pule.

Iskustva sa svih navedenih skupova dokazuju da je za uspjeh organizacije, postizanje cilja i manifestaciju snage Sindikata  prije svega važna podrška članova. Svijest o tome valja stalno razvijati.

 SEMINARI I GSV

 Tijekom protekle četiri godine uspješno se provodila trajna programska odrednica o osposobljavanju članstva koja uključuje barem jedan instruktivni višednevni seminar godišnje koji se redovito održava u listopadu. Održana su četiri takva seminara ( Crikvenica, Krk, Cres i Rab). Svim  seminarima se uvijek odazvalo stotinjak polaznika, što ocjenjujemo uspješnim.

Usprkos pritiscima da se reorganizira, GSV Istarske županije još uvijek djeluje u osnivačkim okvirima koji podrazumijeva i članstvo SIK-a u toj instituciji. Ocjena je naših predstavnika, međutim, da se temeljem dosadašnjih aktivnosti GSV-a u Istarskoj županiji nije uspio profilirati na način kako je to zamišljeno, kao institucija uspostavljanja socijalnog partnerstva koje će imati značajniji učinak na razvoj gospodarstva i rješavanje gospodarskih i socijalnih problema. Stoga je i na prijetnje o njegovom isključenju iz rada GSV-a Istarske županije, ako ne pristupi nekoj od središnjica, SIK odgovorio oštrim očitovanjem u kojem je takve inicijative ocijenio štetnim formalizmom za sindikalizam i socijalno partnerstvo. Do sada, prema našim saznanjima, ni županija nije sklona rješenju koje bi iz GSV-a isključivalo najsnažniji gospodarski sindikat pa se zadržava status quo.  

 PRAVNA ZAŠTITA I OSIGURANJE

 Uz kolektivno pregovaranje Sindikat Istre i Kvarnera posebno vodi brigu o pravnoj zaštiti članova. Za neposrednu pravnu zaštitu članova Sindikata Istre  i Kvarnera od lipnja 2003. godine brinu, umjesto četiri, tri odvjetnička ureda:Ljiljana Perković-Juračić u Puli, Sonja Bonifačić u Rijeci i Predrag Jovanović u Labinu. Teritorij našeg djelovanja je na neki način, prema članstvu, proporcionalno podijeljen među odvjetnicima, kako bi se članovima osigurala što brža i kvalitetnija prava usluga.

Zbog obveza odvjetnice, s Loredanom Štok SIK je u lipnju sporazumno raskinuo Ugovor o pružanju pravne usluge članovima. S dugogodišnjom uspješnom odvjetnicom SIK-a koja je značajno pridonijela njegovom sindikalnom ugledu  prekid formalne suradnje ne znači i prekid suradnje. Svoju stručnu podršku i pomoć odvjetnica je obećala pružati  SIK-u kadgod bude trebalo.

Dogovorenom procedurom upućivanja članova odvjetnicima preko voditelja ureda u 2003. riješeni su problemi manjih nesporazuma s članovima i povjerenicima oko načina pružanja pravne zaštite.

Odvjetnici su općenito govoreći imali i imaju dosta posla: uz uobičajene brojne zahtjeve za zaštitu prava radnika  i naših članova, morali su se 2003. i 2004. godine angažirati i na sudskoj zaštiti predsjednika SIK-a i voditeljice Ureda Labin Marine Cvitić. Protiv predsjednika su, naime, podnijete dvije krivične prijave za klevetu, ( pulska E.P Mljekara i Silvano Vlačić) a protiv voditeljice ureda Labina jedna ( Vlačić), dok je tužbu protiv Bulića za klevetu pokrenula i direktorica IN-MAR-a iz Opatije.  Prijave Mljekare i Vlačića su u međuvremenu povučene, a aktualan je spor s IN-MAR-om.

Treba reći da se SIK sa svojim odvjetnicima i članstvom, u sve većem broju, suočavao s  posljedicama stečaja i zatvaranja firmi, programima viška. Aktualni su u tom smislu postupci pravne zaštite u riječkom Standardu 98, opatijskim Kvarner Expressu, IN-MAR-u Hotelu Paris, novigradskoj Novoj Arianni, buzetskom Genetskom centru, crikveničkom Jadranu.

Sve to, uz stalne promjene zakona i propisa, nalaže nam bolju sindikalnu pripremljenost za složenije sindikalne obveze na tom planu i vrlo vjerojatno, ipak, ponovo aktualiziranje ideje o zapošljavanju i jednog pravnika u stručnoj službi.

U nastojanju da se članstvu na principu solidarnosti, jednakosti i pripadnosti proširi sindikalna usluga, 2002. godine odlučili smo za našim članovima ponuditi kolektivno osiguranje od nezgode i prometne nezgode i to kroz preraspodjelu članarine. Prve dvije godine Policu smo imali s Allianz osiguranjem, a od 2004. godine s Croatia osiguranjem. Croatia je izabrana između nekoliko ponuda kao najpovoljnija, između ostalog jer sve prijavljene nezgode zaprima, obrađuje i likvidira u Filijali u Puli, što je Predsjedništvo ocijenilo velikom prednošću. Za osiguranje se inače opredjelilo oko pedeset posto sindikalnih podružnica.

U 2003. godini nekoliko je podružnica odustalo od osiguranja s obrazloženjem nedostatka sredstava i potrebe usmjeravanja tog dijela članarine za druge sindikalne potrebe u podružnici. Pravo je sindikalne podružnice da samostalno o tome odlučuje i njihova se odluka mora poštivati.  Ipak, u uvjerenju da je namjensko usmjeravanje dijela članarine za osiguranje članova kvalitetna sindikalna ponuda, svima koji su prekinuli uputit će se prijedlog preispitivanja te odluke, posebno u podružnicima s rizičnim poslovima. Policu planiramo obnoviti i za 2005. godinu.

JAVNOST  I SURADNJA

Javnost rada Sindikata Istre i Kvarnera nikad nije bila upitna. Svih proteklih godina SIK je javnost redovito izvještavao o svojim aktivnostima; sve njegove konferencije za novinare bile su kvalitetno popraćene. U nastojanju da se članstvu i javnosti, osim konferecijama i preko internog glasila «Naš glas», približi i posredstvom interneta, krajem 2001. godine otvorena je web stranica  (www.sindikat-istre-kvarnera.hr) koja se redovno ažurira.  U internoj razmjeni informacija, međusobnoj komunikaciji s podružnicama, što je izuzetno značajno za organizaciju, usprkos osiguranim tehničkim pretpostavkama po uredima ( računala, internetske veze, «Naš glas») i dalje se osjeća nedovoljno aktivno uključivanje većeg broja aktivista iz podružnica. U interesu efikasnog rada naše organizacije svima nam mora biti imperativ: naučiti se više i bolje koristititi tehniku kojom raspolažemo i biti pravoremeno informiran. 

Opća je ocjena da je suradnja s lokalnom samoupravom bila uglavnom korektna. Pri tome valja izuzeti, po našoj ocjeni, nezadovoljavajući angažman županijskih čelnika u rješavanju problema pulske mljekare, usprkos nizu naših inicijativa i potaknutoj raspravi na županijskoj skupštini. Nakon vrlo uspješne suradnje sa Skupštinom Istarske županije u mandatu koji je prethodio ovom, kada je upravo na inicijativu našeg Sindikata održano više tematskih sjednica i rasprava o problemima gospodarstva, više ne možemo biti tako zadovoljni odnosom Skupštine prema SIK-u. Da li zbog javnih kritika i upita koji su stizale iz SIK-a u svezi s raznim  strategisjkim projektima i master planovima razvoja turizma, mljekarstva te neostvarenim obećanjima ili zbog nečeg drugog, ali činjenica je da pozivi ne dolaze redovito već, čini se,  selektivno, kao da nas se izbjegava.    

Sindikat Istre i Kvarnera nije promijenio, niti ima namjeru promijeniti, svoju politiku nezavisnosti od bilo koje stranke, ali komunicira sa svim političkim strankama i udrugama koje to žele te se odaziva na tribine, skupštine i druge skupove, ako nisu u suprotnosti sa sindikalnim načelima koje zastupa Sindikat Istre i Kvarnera.

Tradicionalna suradnja  s pulskim umirovljenicima i njihovom sindikalnom udrugom bila je prisutna i u ove prošle četiri godine. A njegujući antifašističke tekovine, prošle 2004. godine, SIK je potpisao Sporazum o suradnji s udrugom antifašističkih boraca iz Opatije.

Posljednje dvije godine predstavnici našeg Sindikata više se uključuju u aktivnosti, akcije, tribine, okrugle stolove, inicijative nevladinih udruga koje reagiraju na sindikatu bliske društvene probleme ( poskupljenja, besplatna pravna pomoć građana, pravo na javnost, zapošljavanje, globalizacija i građanska suodgovornost, Istra u evropskoj perspektivi...) i svojim djelovanjem afirmiraju ideju izvaninstitucionalne građanske demokracije i građanske javnosti. Riječ je o udrugama poput Centra za građanske inicijative, Potrošač, JURIS PROTECTA...

Neprimjereno glasovanje i ponašanje većine istarskih saborskih zastupnika u donošenju neradničkog Zakona o radu koje smo javno i oštro osudili, poljulalo je naše povjerenje u njih te se negativno odrazilo na, do tada, relativno dobru komunikaciju.

 FINANCIJSKA STABILNOST

 Financijski rezultati poslovanja za sve četiri godine proteklog mandatnog razdoblja su uvijek bili pozitivni, zahvaljujući prije svega uvijek prisutnoj politici racionalnog pristupa troškovima i poštivanju plana. U pogledu tehničke opremljenosti u svim su uredima osigurani  svi potrebni uvjeti za kvalitetan rad s članstvom. 

Zbog stalnog povećanja članova i podružnica na kvarnerskom području, nakon što smo otvorili ured u Umagu, morat ćemo  odlučiti i o otvaranju ureda u Rijeci ili Opatiji. Svi pokazatelji aktivnosti SIK-a s tog područja nagovještenu potrebu potvrđuju. Hoće li to biti i opcija koju ćemo realizirati ovisit će o financijskim pretpostavkama.

 ZAKLJUČAK

 Po isteku devete godine našeg ukupnog djelovanja, odnosno  na kraju našeg drugog četverogodišnjeg mandata može se reći bez rezerve da je Sindikat Istre i Kvarnera stabilna sindikalna organizaciju, s dobrim pretpostavkama za daljnji razvoj.  Stabilnost sadašnje postavljene organizacije dakako ovisi o njenim ljudima i njihovoj odlučnosti da joj osobno pridonesu radom, inicijativama i važno je naglasiti - međusobnom solidarnošću. Značajnim dijelom upravo zbog nedostatka solidarnosti, kao najveće kohezijske snage na sindikalnoj sceni, radništvo Hrvatske, iz godine u godinu šutljivo i pomirljivo, otpraćuje nova uskraćivanja radničkih prava, neostvarena obećanja političke vlasti o poboljšanju gospodarskih i socijalnih uvjeta života.   

Povećavati članstvo, stalno učlanjivati – to nam uvijek mora biti prioritet. Jer, samo s konkretnim materijalnim učinkom, kroz povećani prihod od članarine, bit će nam osigurana potrebna podloga snažnijeg djelovanja, kroz sve zakonske oblike sindikalnih akcija.

Osim toga,  s većom materijalnom osnovicom Sindikata, bit će moguće lakše odgovoriti na socijalni pritisak ljudi koji u nedostatku socijalne države upravo u sindikatu vide i traže socijalnu pomoć i potporu.  Obvezni smo uvijek biti pripravni za maksimalnu  solidarnost prema našim članovima. A nastavljajući dosadašnju praksu, na našu solidarnost u pomoći kroz sindikalno djelovanje, uvijek mogu računati i oni koji nam kao članovi ne pripadaju. Ali, isto tako, od svih koji nam se priključe tražimo sindikalnu hrabrost, bez koje nema uspješnog sindikata. Kao što je bilo i prije četiri godine, naše je uvjerenje da radnik koji je voljan raditi bez plaće ne može biti pravi sindikalac i s takvim radnikom nema sindikalne borbe i perspektive.

Zaključit ćemo riječima kojima smo zaključili i izvještaj prije četiri godine: Najvrijednije što je postignuto – to je svakako POVJERENJE ljudi koje je temeljni preduvjet  sindikalne perspektive. Upravo zato u Sindikatu Istre i Kvarnera može se s optimizmom gledati na budućnost, što potvrđuje progresivna dinamika porasta članstva i broja podružnica iz godinu u godinu.

                                                                             Predsjednik

                                                                                                                                                                                                              Bruno Bulić   

U Puli, 14.01.2005.