Otvoreno pismo predsjedniku Jadranskog sindikata

Pula, 23.03.2015.
OTVORENO PISMO BORISU CEROVCU

ZAŠTO BORISE NITKO NEĆE S TOBOM?

Prije nekoliko dana u Glasu Istre i Novom listu objavljen je članak pod naslovom: TREĆEMAJCI BEZ VEĆIH PLAĆA ZBOG GRIJEHA VOĐE SINDIKATA. Članak zapravo aktualizira problem različitih kolektivnih ugovora, a time različitih prava radnika Uljanika u brodogradilištu Uljanik i brodogradilištu 3. Maj, odnosno problem manjih plaća Uljanikovaca u Rijeci. Kako u tekstu novinarka točno navodi, posljedica je to možda pomalo apsurdne priče o neuspješnom usklađivanju dvaju kolektivnih ugovora usprkos tomu što su se sindikati načelno o svemu dogovorili s poslodavcem, ali, uz uvjet svih strana, i poslodavca i sindikata, da dokument ispred Jadranskog sindikata ne potpišeš ti, Borise Cerovac, kao njegov predsjednik. Ti, pak, novinarki izjavljuješ da pregovore blokiraju SMH i SIK jer žele spriječiti daljnje iščlanjivanje u svojim redovima u korist Jadranskog sindikata. Primjer je to tvog uobičajenog ponašanja kojim nikad u sebi ne tražiš odgovornost, vrlo lako zaboravljaš ono što ti ne ide u prilog i jedini si, po tebi, kriterij „prave" istine.
Istina može biti samo jedna a nju, Borise, ti jako dobro znaš, ali ti ne odgovora pa ti je puno lakše optuživati druge. Zato ću te ovim pismom podsjetiti na neke činjenice iako mislim da uopće nemaš problema s pamćenjem, ali ni sa savješću, nažalost.

Dakle: Zašto su i poslodavac i sindikati zauzeli stav da te ne žele kao potpisnika kolektivnog ugovora?
Da budemo jasni: ovdje nije riječ o tome da se ne želi Jadranski sindikat; riječ je isključivo o tome da se ne želi tebe, da se ne želi potpisati tako važan dokument kao što je kolektivni ugovor s osobom koja je nezakonitim i po vlastitom priznanju prisvajanjem naknade za prijevoz oštetila vlastito poduzeće Uljanik ( koji je reagirao kaznenom prijavom državnom odvjetništvu) i svojim postupkom neprihvatljivo i neoprostivo diskreditirao sve sindikate, a posebno naš Sindikat Istre, Kvarnera i Dalmacije iz kojeg si ponikao. Budući da si stasao u našem Sindikatu, usprkos tome što smo se razišli, što si izdao naše povjerenje i što te nepoštenju sigurno nismo učili, nadao sam se potezu u kojem ćeš u ovoj važnoj situaciji pokazati ljudsku i sindikalnu savjest i brigu, prije svega za interes članova Sindikata koji si osnovao i kojem si na čelu, te da ćeš prihvatiti kompromisni prijedlog da za potpisivanje potrebnih dokumenata u ime Jadranskog sindikata bude imenovana druga osoba. To je, nažalost, izostalo, ali ne i tvoja, po svemu sudeći, destruktivna tvrdoglavost i egoizam. Nevjerojatno je povjerenje koje ti, usprkos tvojim antisindikalnim i nezakonitim radnjama, i dalje iskazuju tvoji članovi. Nema se tu što reći: vještina izvrdavanja činjenica donosi čuda, ali prije ili kasnije, stigne prosvjetljenje. Ono članovima Jadranskog sindikata, koji u cijeloj ovoj priči nisu ni krivi ni dužni, bojim se, neće donijeti ništa lijepog, kao što druženje s tobom nije ni nama u našem Sindikatu.
Borise, zaista smo ti vjerovali i računali na tebe: bio si predsjednik naše podružnice i predsjednik Radničkog vijeća i član Nadzornog odbora u pulskom Brodogradilištu. Ne sjećam se da ti je funkcija u Nadzornom odboru tada bila ni mrskom ni spornom. Danas, međutim, zbog takvih istih funkcija druge sindikalce blatiš optužbama da rade protiv radnika?!
Koliko smo ti vjerovali toliko smo bili zatečeni tvojim zahtjevima za reorganizacijom sindikata u Uljaniku kojom bi se razbilo dugogodišnje Uljanikovo zajedništvo i solidarnost. Uspio si, ipak, neistinama i iskrivljavanjem zaključaka sa sjednica ( zbog kojih sam više puta morao intervenirati) uvjeriti Izvršni odbor Brodogradilišta da se Brodogradilište izdvoji iz jedinstvene organizacije Uljanika, u kojoj su se godinama zajednički i solidarno, bez obzira na veličinu i financijsku moć, rješavali problemi svih podružnica u sustavu Uljanika: Brodogradilišta, Strojogradnje, RZZP-a, Standard, TESU-a...
Ali i to ti je postao preuski okvir za narasle ambicije pa si u Puli u tajnosti, upravo na dan održavanja godišnje skupštine SIK-a u Rovinju koje si još uvijek bio član, osnovao Jadranski sindikat.
Na neki si način zapravo „ukrao" ovo ime jer si bio jedan od malobrojnih koji je znao da se u SIK-u razmišlja o promjeni imena upravo tog naziva.
Borise, svatko ima demokratsko pravo krenuti vlastitim bilo političkim bilo sindikalnim putem. Tu nema ničeg spornog.
Ali sporno je, i nemoralno, što si namjerno osnivače Jadranskog sindikata „pustio da ostanu" članovi SIK-a sa zadaćom koja nije mogla biti ništa drugo nego „špijuniranje".
Nemoralno je, a moguće i kažnjivo djelo, kad u svom glasilu objaviš falsificirani tekst Kolektivnog ugovora da bi potkrijepio svoje neistinite tvrdnje. Put izgrađen na takvim temeljima, na temeljima članskog vrbovanja radnika širenjem mnogih degutantnih neistina o bivšim kolegama sindikalcima, uvjeren sam, nikada ne može dovesti do sreće i pravog uspjeha.

Mnogo sam truda i rada uložio u Tebe kao u kadar na kojem će SIKD graditi budućnost. Ne mogu reći da sam u svom, tri decenija dugom sindikalnom stažu, puno griješio u procjenama ljudi, ali u procjeni tebe napravio sam veliku grešku. Očigledno, na kućni odgoj, iskrenost i poštenje nisam mogao utjecati. Imaš osobinu radišnosti, upornosti, vještinu uvjeravanja, ali sve to ništa ti ne vrijedi ako u sebi nemaš ugrađene iskrenosti i poštenja. Prije ili kasnije istina uvijek izađe na vidjelo.

Da li si se upitao zašto te nitko neće? Tražio si primanje Jadranskog sindikata u HURS; odbili su te. Pa si isto to tražio i u SMH-IS, SSSH s istim učinkom. Borise, sindikati ne žele jednostavno imati posla s osobom kao što si Ti. Ne želi te, očigledno, ni Uprava Uljanika. Nakon svih tvojih loših postupaka svima je teško sjesti za stol s osobom kao što si ti.
Svi mi znamo zakonske odredbe. Znamo da nemamo ovlaštenja određivati drugome tko će ga zastupati. Isto tako znamo, ali znaš i ti, koliko je beskorisna nametnuta suradnja.

Borise, ako zaista želiš dobro svojim članovima, štititi njihove interese, iskreno razmisli da li je dobro inzistirati na sebi kao potpisniku Kolektivnog ugovora čiji potpis nitko od supotpisnika iskreno ne želi!
Ja mislim da nije, kao što mislim da odgovorni radnički vođa nikada neće sebe, bez obzira na razloge, staviti ispred interesa radnika i organizacije kojoj je na čelu.

I ja sam se 1995. godine razdružio sa SSSH-om, ali sa svima sam ostao u dobrim odnosima, sa svima mogu sjesti za stol, popiti kavu, popričati i surađivati! Ti si sebe, čini mi se, doveo u situaciju da ništa od toga ne možeš! Nije li vrijeme da, nakon dvije godine od kada si osnovao Jadranski sindikat, osim toga što svjesno daješ nemoguća obećanja i sam sebe hvališ u svom glasilu, prestaneš izazivati nepotrebne i za radnike štetne međusindikalne sukobe!?
Sindikat se gradi vlastitim odgovornim radom i djelima, a ne blaćenjem drugih. To, nažalost, pod tvojim vodstvom, nije bila praksa Jadranskog sindikata.

Iako temeljem tvog dosadašnjeg ponašanja nemam baš puno razloga za optimizam, ipak se nadam da će ovo moje otvoreno pismo pridonijeti da se ta loša praksa promijeni i da će kod Jadranskog sindikata, nad problemom tebe kao potpisnika, prevladati značaj samog potpisa Kolektivnog ugovora, koji će radnicima konačno, i u Puli i u Rijeci, osigurati jednaka prava, za što se kontinuirano verbalno zalažeš.

Da li si važniji ti ili članovi Jadranskog sindikata, radnici Uljanika? To je pitanje na koje ćeš morati odgovoriti. Od odgovornosti odgovora na to pitanje nećeš moći pobjeći jer isključivo o njemu ovisi hoće li svi Uljanikovci po Kolektivnom ugovoru imati jednaka prava.

Predsjednik SIKD-a
Bruno Bulić