Štrajk upozorenja u TESU

logo uljaniktesu

Štrajkom upozorenja koji će se sutra, u petak 10. travnja, od 7 do 11 sati održati u Uljanik TESU, radnici će još jednom javnosti i institucijama pokušati skrenuti pažnju na svoju tešku situaciju, ali i jasno pokazati da ne žele dovesti u pitanje svoj proizvod i isporuke kupcima.
Strpljenje radnika TESU-a i povjerenje u državne institucije, naime, došlo je do kraja. Birokratski odnos i nebriga za živote ljudi ne zaslužuje drugo no osudu i prozivke na svim razinama. TESU nije Društvo koje traži milostinju i održavanje. TESU je društvo koje traži razumijevanje da od svojeg rada može živjeti. Nažalost, to se u Hrvatskoj očito niti cijeni niti prepoznaje. Već više mjeseci traje nesvakidašnje strpljenje radnika koje proizlazi iz uvjerenja i povjerenja u svoje mogućnosti, ali i rješenja koje će im dati da žive. Posljednju plaću su dobili za polovicu studenog prošle godine. U međuvremenu im je vlasnik, država, ovrhama uzela četiri plaće, upravo one koje im nisu isplaćene. Da bude još gore onemogućila im je financiranje proizvodnje. Sada, kada je podnesen zahtjev za pokretanje predstečajne nagodbe, umjesto otvaranja mogućnosti, tromi birokrati zavlače provođenje zakonskih mjera i radnike TESU-a guraju u očaj i prema očajničkom ponašanju. Zahtjev za pokretanje predstačejne nagodbe podnesen je 18.03.2015. godine, kada je podnesen i zahtjev za privremenu mjeru koja treba skinuti sve ovrhe s računa Društva i omogućiti mu da „diše". Zakonski rokovi za donošenje odluka o prihvaćanju Prijedloga su najduže osam dana, a odluke o privremenim zaštitnim mjerama se moraju donijeti odmah. Nažalost, rješenje o prihvaćanju pokretanja predstečaja je objavljeno neki dan, a s jučerašnjim danom još uvijek nisu skinute blokade računa društva. Sramotno je što je, umjesto odmah, od zahtjeva do mjera, prošao već 21 dan, u kojem razdoblju Društvo ne može raditi. Da stvar bude još gora od CERP-a, s datumom 27.3.2015, stigli su ultimativni zahtjevi s upitima zašto se ne pokreće predstečajna nagodbu iako su o tome obaviješteni. Situacija nameće pitanja o tome tko je tu lud i tko s kim ne komunicira? Jedino je sigurno da cijenu plaćaju porodice ovih radnika. CERP ide tako daleko da dovodi u pitanje raspisivanje drugog kruga privatizacije iako je privatizacija je nasušna potreba koja znači preživljavanje TESU-a i u prvi se krugu javio Uljanik. Sve to ostavlja dojam kod radnika TESU-a da se tuđi odnosi lome na njihovim leđima. Uprava je 08. travnja CERP-u uputila dopis, u kojem se skreće pozornost o pokrenutoj predstečajnoj nagodbi i INSISTIRA na otvaranju drugog privatizacijskog kruga. Ostaje nada da će se u ovoj državi naći netko kome je stalo do opstanka proizvodnog izvoznog poduzeća, s ugovorenim poslovima višegodišnjeg trajanja i 107 zaposlenih ljudi. Radnici, očajni stanjem i kašnjenjem četiri i pol plaće više ne žele stajati mirno. U TESU-u radi 30-ak branitelja koji govore kako će negdje, bilo gdje, raširiti svoj šator jer će se samo na taj način obratiti pažnja na njihovo stanje. Koliko god to bilo apsurdno pokazuje očaj tih ljudi. Stoga se pozivaju institucije koje provode predstečaj da pomaknu duboko stacionirane dijelove iz stolica i požure s rješavanjem ovog postupka. Također Sindikat poziva CERP da ODMAH raspiše drugi krug privatizacije. Vjeruje se da Uljanik stoji iza svoje neobvezujuće ponude i da će dati i konačnu ponudu za kupovine TESU-a kako bi zajedno, u zajedničkom prirodnom okruženju nastavili raditi. Sutrašnji štrajk treba shvatiti ozbiljno. Bolje da ojađeni radnici rade i žive od svog rada nego da hodaju ispod prozorima državnih institucija i traže socijalnu pomoć. Temeljni zahtjev radnika TESU-a je: Pustite nas da živimo od svog rada