Sretan Praznik rada
- Detalji
- Kategorija: Vijesti
- Objavljeno: Petak, 30 Travanj 2021 06:57
„Obilježavajući Prvi maj, Međunarodni praznik rada, dan solidarnosti proletarijata i radnih ljudi cijelog svijeta, u ime Sindikata Istre, Kvarnera i Dalmacije svim radnicima i građanima čestitam Praznik rada, sa željom da se posebna situacija s epidemijom koronavirusa što prije riješi i omogući im normalan život, u kojem će, u najmanjoj mogućoj mjeri osjećati posljedice epidemije.
Kada smo prije godinu dana na isti način obilježili 1. maj i 100-godišnjicu pogibije hrabrih radnika u borbi za dostojanstven rad, nismo ni slutili da ćemo i u ovoj godini Praznik rada obilježavati u možda još gorim uvjetima. Posljednjih godinu dana suočavali smo se s bezbroj izazova. Aktivno smo sudjelovali u aktivnostima sa ciljem očuvanja radnih mjesta, ali i sa ciljem onemogućavanja pokušaja zlouporabe teškog gospodarskog stanja, s kojim se suočava cijeli svijet, na štetu radnika. Umjesto solidarnosti koja je najčešće korištena riječ u posljednjih godinu dana, svjedoci smo i ponekih zločestih poslodavaca koje posebne okolnosti koriste za obračun sa svojim radnicima koji, nažalost, posebno u ovim okolnostima, ne pokazuju onu hrabrost koju su prije 101 godine pokazali radnici Pule izgubivši svoje živote u borbi za dostojanstven rad. Njihova žrtva trebala bi biti vječna poruka svima nama, građanima, a posebno radnicima, da bez osviještenosti, ustrajnosti i borbe nema pravde i dostojanstva"
Predsjednica SIKD-a Marina Cvitić
Dugogodišnju tradiciju obilježavanja 1. maja - Međunarodnog praznika rada u Puli na Portarati, nažalost, već drugu godinu zaredom, epidemiološki razlozi svest će na komemorativni sadržaj, bez okupljanja građana, polaganjem vijenaca na spomen ploču Luigia Lebeka, Francesca Mrzljaka, Odonea Schmelzera i Francesca Sponze, hrabrih radnika poginulih prije 101 godinu u prvomajskim radničkim demonstracijama 1920. godine, u tadašnjoj vrlo radničkoj i buntovnoj Puli.
Tradicionalno zajedništvo u simboličnom činu vječnog poštovanja iskazat će sutra, na Praznik, predstavnici Grada, Zajednice Talijana i sindikata.
Predstavnici SIKD-a prije toga, kao i svake godine, vijence će u znak sjećanja na povijesnu radničku borbu i njene žrtve položiti i na spomen ploče na zgradi bivše tvornice lokota u Rakovčevoj ulici i na zgradi Ljekarne u središtu Pule.
Priopćenje predsjednice SIKD-a povodom sutrašnjeg Međunarodnog praznika rada:
Prije 135 godina prolivena je nedužna radnička krv na ulicama Chicaga i u spomen na taj događaj, u spomen na njihovu borbu zbog teških uvjeta rada, niskih plaća, nehumanih uvjeta rada, svugdje u svijetu obilježava se Međunarodni praznik rada.
Krvavu povijest ima i Pula pa će SIKD, u znak sjećanja na pale radnike u radničkim prosvjedima prije 101 godinu, položiti vijence na spomen ploče.
Od onih famoznih osmica koje su tražili i za koje su, u borbi za dostojanstven rad, gubili živote radnici širom svijeta, bojim se da u Hrvatskoj nismo puno napredovali, čak bi se usudila reći da smo od osamostaljenja nazadovali. Od onih koji imaju sreću raditi, malo ih je koji imaju osam satno radno vrijeme; osam sati odmora, odnosno razonode i osam sati kulture i obrazovanja.
Poruka koju su nam poslali radnici u Čikagu prije 135 godina, ali i radnici Pule prije 101 godinu da bez radničke osviještenosti, ustrajnosti i borbe nema pravde ni dostojanstva, kao da je izgubljena u stvaranju slobodne i suverene nam države.
Nažalost, moram konstatirati da niti imamo radničke osviještenosti, a još manje radničke hrabrosti. Radnici su ustrašeni, razjedinjeni i praktički nema onih koji su se spremni boriti za svoja radna mjesta. Postali su malodušni, depresivni, nepovjerljivi. A kako i ne bi kada živimo u državi u kojoj svaki dan izlaze nove afere; u državi dvostrukih mjerila i kriterija, gdje s jedne strane kao građani pokazujemo svu suosjećajnost i solidarnost, kada su u pitanju ljudske sudbine, što se posebno iskazalo za vrijeme potresa. S druge strane, političari pokazuju svu svoju licemjernost i bahatost. Dok smo se suočavali, a i još uvijek se suočavamo s ekonomskim ponorom i u strahu od opake bolesti izazvane pandemijom Covida zatvoreni u svojim kućama, dok nam propadaju životni planovi i brinemo o svojim životima i životima naših bližnjih, za političku elitu vrijede potpuno druga pravila od plandovanja po tkzv. klubovima do sahrana. I zato ne čudi ta malodušnost radnika i razočaranost.
A činjenica je da je i danas, isto kao pred 135 godina, pitanje radničkih prava jednako aktualno.
Što je naša stvarnost?
- Hrvatska drži prvo mjesto u EU po udjelu radnika zaposlenih na ugovor o radu na određeno vrijeme do tri mjeseca
- Svaki četvrti zaposleni radnik u Hrvatskoj ima ugovor na određeno vrijeme
- 90% novozaposlenih radnika sklapa ugovor na određeno vrijeme
- Svaki drugi radnik mlađi od 29 godina nema stalan posao
- Na jednog umirovljenika dolazi tek 1,25 radnika
- Naši radnici su među 5 najslabije plaćenih radnika u EU
- Premjer se hvali da je iznos prosječne plaće prešao 7.000,00 kuna, međutim, nitko ne govori kolika je medijalna plaća. Ona iznosi svega 5850 kuna. To znači da polovica radnika zarađuje manje od 5850,00 kuna. To je 17% niže od prosjeka.
- U djelatnosti turizma koja čini petinu BDP Hrvatske u 2020. godini prosječna plaća za siječanj i veljaču iznosila je 5.580,00, ove godine 5.123,00 kuna (za 9% niža).
- Kad su umirovljenici u pitanju, situacija je još gora. Imamo 1.241.000 umirovljenika, od kojih polovica ostvaruju pravo na starosnu mirovinu (znači nije prijevremena), a prosječna mirovina im iznosi 2.800,00 kuna. Preko 770.000 umirovljenika znači preko 60% umirovljenika ostvaruje plaću ispod 2.800,00 kuna. Kako preživjeti od toga?
- S druge strane po osnovi drugih zakona 85.000 umirovljenika prima mirovinu iznad 6.000,00 kuna.
Društvo smo stalnih takozvanih reformi: zdravstva, školstva, socijalnog sustava, mirovinskog sustava. A svaka reforma nosi veću nesigurnost, veće siromaštvo, urušavanje socijalnog i zdravstvenog sustava. Živimo u društvu u kojem vlada korupcija na svim razinama, od lokalne do nacionalne, u pravosuđu, policiji, politici, gospodarstvu, medijima …
I zato nam je radništvo ustrašeno, a mladi odlaze, jer u našem društvu ne prepoznaju se sposobni nego podobni.
To je naša stvarnost, stvarnost s kojom se suočavamo, ali s kojom se nedovoljno borimo. I često se pitam: Što treba da se probudi uspavana radnička i građanska svijest? Ne možemo samo se žaliti, a ništa ne učiniti!
Svatko neka se pogleda u ogledalo, svatko neka se suoči s pitanjem: da li bi i kada učinili ono što su učinili radnici Čikaga prije 135 godina, što su učini radnici Pule prije 101 godinu? Svatko mora preuzeti dio svoje odgovornosti.
Prvi test su lokalni izbori. Slušamo razna obećanja, od kojih će se jako malo realizirati. Međutim, to nas ne treba obeshrabriti. Treba izaći na izbore, ne treba gledati stranku, treba gledati ljude koji su na listi, ljude koje poznajete, koji su nešto stvorili, za koje vjerujete da imaju minimum poštenja. Nemojmo zastati na onoj minimalnoj građanskoj dužnosti - glasanju. Jer upravo o ishodu glasanja i izboru neke političke opcije ovisi naša sadašnjost i naša budućnost.
I na kraju, svim radnicima i građanima čestitam Praznik rada, sa željom da se posebna situacija s epidemijom koronavirusa što prije riješi i omogući svima nama normalan život, u kojem ćemo, u najmanjoj mogućoj mjeri osjećati posljedice epidemije.
Predsjednica:
Marina Cvitić