Pismo premijeru

tesustrajk parole

Odlukom Štrajkačkog odbora Uljanik TESU-a, nakon isplate jedne i pol plaće radnicima ( od četiri neisplaćene), 27. svibnja štrajk radnika ove pulske tvornice ponovo je stavljen u mirovanje ( u kojem je i bio do početka štrajka 19. svibnja). S obzirom da isplatom jedne i pol plaće zapravo ni izdaleka nisu riješeni problemi ove pulske tvornice sa 104 zaposlenih,  a za koju je podnesen zahtjev za otvaranje predstečajne nagodbe, nastavno nizu sindikalnih aktivnosti i inicijativa koje su se podizimale i pokretale u svezi s naporima za rješavanje problema TESU-a, voditelj pulskog ureda SIKD-a Rajko Kutlača, istog dana kada je prekinut štrajk pismom se obratio premijeru Zoranu Milanoviću i ministru poduzetništva i obrta Goranu Marasu sa zahtjevom da se sukladno svojim funkcijama i oni uključe u rješavanje problematike TESU-a:

Poštovani,
u nadi kako ćete razumjeti probleme u kojima se nalazi Društvo Uljanik TESU i kako ćete prepoznati njegove mogućnosti i pomoći opstanku tog Društva u interesu svih, šaljem Vam ovo pismo.
Uljanik TESU je Društvo za koje smo prije nekoliko godina zajednički pronašli kratkoročna rješenja vjerujući da TESU to zaslužuje, ali posao nikada nije završen. Tada smo uspjeli održati i očuvati Društvo koje je realno bilo u vrlo teškoj situaciji sa više mjesečnim kašnjenjem plaće, dugovima prema dobavljačima i bankama koji su premašivali godišnji prihod, krizi upravljanja, nedostatku posla i čemu sve ne, ali Društvo koje je imalo znanje, tradiciju i radnike koji su se htjeli boriti za svoje poduzeće i svoja radna mjesta. Društvo je u vlasništvu RH, bez imovine na koju se uknjižila RH. Od tada do danas je Društvo, sa novom Upravom i novim Nadzornim odborom uspjelo postići gotovo nemoguće. Dugovi prema bankama su riješeni, dugovi prema dobavljačima su svedeni na minimum, pronađena su nova tržišta, plasirani novi proizvodi od kojih su neki prototipovi, otvorene su mogućnosti daljnjih velikih poslova. Spomenut ćemo samo, uz snažan ulazak u nišu malih hidrocentrala u cijeloj regiji kojima smo ponudili i za nas sasvim nove proizvode, posao rekonstrukcije lokomotiva na ruskom i povezanom tržištu za koje smo već napravili nekoliko sasvim specifičnih i posebnih agregata, gotovo unikatnih, koji u praksi pokazuju izvrsne rezultate. Potencijal tog posla je rekonstrukcija 9000 postojećih lokomotiva koje se moraju prilagoditi novim režimima rada. Čini se odlično i moglo bi biti kada bi našli rješenje problema koje imamo sa Državom kao svojim vlasnikom, a koji nam steže omču oko vrata.

U trenutku spomenute krize TESU je imao određena poreska dugovanja koja su stavljana u mirovanje obzirom da se ni tako nisu mogla naplatiti. Od tadašnjeg Fonda za privatizaciju smo dobili pozajmicu u nekoliko obroka u ukupnom iznosu od 15,8 mil. kn od kojih je vlasnik, RH već prilikom davanja polovicu zaustavio za dugovanja prema sebi. Od trenutka kada nam je naloženo, znači 2011. godine TESU uredno isplaćuje bruto plaću (svojom odlukom koju su radnici šutke prihvatili umanjenu za 25%) i podmiruje sve svoje poreske i druge tekuće obveze, ali ostaje dug iz ranijeg perioda koji je 2010 godine iznosio 4.157.239,32 kn. U posljednje vrijeme se situacija znatno otežala. Nakon traženja da se dug počne isplaćivati početkom 2013 godine, za koje vrijeme je već ukamaćivanjem narastao na 5.679.920,16 kn, zatražili smo reprogram koji nam je odobren, ali je dug i ukamaćen sa cc 12,5% kamata čime je do kraja predviđene otplate narastao na 7.339.089,96 kn, odnosno 36 anuiteta po 203.863,61 kn do 11. 2016. Obzirom na činjenicu da te anuitete nismo uspjeli isplaćivati i istovremeno održati proizvodnju poreska uprava je započela prisilnu naplatu ovrhama koje su za nas bile prevelike i koje iz tekućeg poslovanja nismo mogli podmirivati pa je posljedično dolazilo do blokade računa i kašnjenja sa isplatom plaća. Poslovni partneri koji se pojavljuju i s kojima bi mogli otvoriti vrlo značajne poslove ulaze u financijsku analizu TESU-a i odustaju od poslova. Oni ne prepoznaju ljudske potencijale i žilavost koje ima TESU i koji su ga održali na životu svih ovih godina.
Na žalost, kao što se iz navedenog vidi, bez pronalaženja zajedničkog jezika i rješenja sa vlasnikom, RH, odnosno Ministarstvom financija koje je formalni vlasnik, Uljanik TESU neće moći opstati, a njegovih 104 radnika i njihovih porodice će postati socijalni slučajevi. Podsjećamo da se radi o proizvodnom poduzeću koje je gotovo 100%-ni izvoznik, koje u svojim bankama podataka ima intelektualne vrijednost tehničke dokumentacije više stotina pa i tisuća proizvoda od kojih su brojni i iz ovih, opisanih vremena, što govori o žilavosti i vrijednosti radnika Uljanik TESU-a.
Kako bi opisali svu apsurdnost situacije i posljedica ukoliko se ne pronađe rješenje navest ćemo samo neke detalje:
Posljednjih godina, računajući od 2010, u kojima smo napravili rezultate u prevladavanju krize koje smo opisali, prihod se na godišnjoj razini kretao do 30 mil. kn. Za plaće je potrebno 800-900 ooo kn mjesečno. U 2014. godini je poreska uprava ovrhama za stari poreski dug kako smo i pisali, uzela 2.348.164,06 kn, dakle gotovo tri bruto plaće, a s ovrhama u 2015. Cc 3.500.000,00 kn. Upravo one plaće koje radnicima nisu isplaćene za siječanj, veljaču, ožujak i travanj 2015. god. Još je gore što zbog situacije i blokade računa od poreske uprave nismo bili u mogućnosti ni iz mogućih avansa samofinancirati proizvodnju (obzirom da nemamo nikakvih kreditnih zaduženja) što smo uredno činili dugo vremena, pa smo samo u 2014. smo izgubili poslova u visini 2.515.500,00 eura ne računajući sitnije poslove.

- Kossler GmbH&Co KG, Austrija ........................ 360.000,00 eura
- Siemens Aktiengesellschaft Oesterreich, Austrija ....... 539.500,00 eura
- Hydo Global Energy, Austrija .............................. 212.000,00 eura
- Andino, Slovenija ............................................. 507.000,00 eura
- SOL Group, Italija ............................................. 897.000,00 eura

Govorimo o poslovima koji su bili dogovoreni i koji nisu ostvareni isključivo zbog uvida u financijsku i bonitetnu situaciju. TESU je tijekom 2014. dao ukupno 180 ponuda za razne projekte u rasponu cijene od 70.000,00 – 190.000,00 eura. Problem je nastajao pri zahtjevu za uplatu avansa gdje kupac obavlja uvid u našu situaciju, gubi povjerenje i odustaje od narudžbe.
Trenutno smo u situaciji da se posao sa ruskim lokomotivama razvija pa imamo upit za deset novih agregata kao i značajan posao s Wartsillom. Da li ćemo te poslove i realizirati ovisi isključivo o tome da li ćemo sjeti s našim vlasnikom i riješiti problem.
Uvjereni smo da rješenje postoji. CERP izražava spremnost za privatizaciju, raspisao je prvi neobvezujući krug na koji se javio zainteresirani kupac, Grupa Uljanik. Ova privatizacija bi nam omogućila povrat dugova i korporativna jamstva za buduće poslove ali se već mjesecima ne realizira. Problem je da li Društvo može dočekati taj trenutak. Mjeseci neisplate plaća izgladnjuju i iscrpljuju radnike do te mjere da počinju napuštati Društvo usprkos činjenici da su godinama samo vjerovanjem u vlastite snage gurali naprijed. Povjerenja počinje nedostajati. Nakon duga od više od četiri plaće radnici su se odlučili na štrajk. Koliko strpljenja ima u tim ljudima govori činjenica da je osnovni zahtjev za ponovni početak rada bio isplata jedne i pol plaće i nastavak isplate jedne plaće mjesečno. Dakle ne odmah isplata svih zaostalih plaća. To govori o radnicima TESU-a i njihovoj vjeri u sebe i svoje poduzeće. Danas je ispunjen taj osnovni uvjet isplate jedne i pol plaće i radnici sutra počinju raditi da ne ugroze ugovore i kupce, a štrajk se stavlja u mirovanje.
TESU je ovih dana kompletirao dokumentaciju za početak pred stečajne nagodbe. Iz njih je vrlo jasno vidljivo rješenje koje postoji i koje je vrlo dostižno kao i poslovne mogućnosti i planovi, planovi restrukturiranja i strateški partner. Kao dodatni materijal ću Vam poslati izvod iz prijedloga pred stečajne nagodbe iz kojih je to jasno vidljivo. O situaciji u Uljanik TESU-u je danas raspravljalo i GSV Istarske županije na tematskoj sjednici na kojoj je donijelo i zaključke u vezi s tim koje su Vam obećali dostaviti.
Međutim, sve će to biti uzaludan trud ukoliko se radnicima TESU-a ne omogući da dožive konačno rješenje. Da to Vlada RH može vidimo iz primjera Motora i dizalica iz Rijeke gdje se radnicima pomogne da pražive, a vraćanje posuđenih sredstava se rješava sa budućim vlasnikom. Zašto to isto ne napraviti i sa radnicima TESU-a, pogotovo što je novi vlasnik vrlo izvjestan. Ne govorimo o enormnim sredstvima govorimo o tri plaće po cc 900.000,00 kn, govorimo o proizvodnom poduzeću gotovo 100%-tnom izvozniku koje ima proizvod, kupce i perspektivu, ali treba doživjeti provođenje svih potrebnih radnji i pri tome zadržati kupce. Govorim o 104 radika, 104 porodice i nitko od njih ne traži milost ni dotacije već šansu da realizira realne mogućnosti i od toga živi. Pozivam Vas da ispravno ocijenite sve rečeno i TESU-u hitno odobrite pozajmicu koja će ih održati na životu do privatizacije kada ćete tu pozajmicu riješiti sa budućim vlasnikom ili upravom TESU-a.