Izvještaj o radu Sindikata Istre i Kvarnera 2005-2009

Detalji: Kategorija: Dokumenti; Objavljeno: Petak, 16 Siječanj 2009 21:32

IZVJEŠTAJ O RADU SINDIKATA ISTRE I KVARNERA

2005-2009

Svi dosadašnji izvještaji o radu ovog Sindikata, bilo da je riječ o jednogodišnjim ili pak četverogodišnjim, uvodno su se osvrnuli na stanje o brojnosti članstva i podružnica. Uvijek je taj pokazatelj potvrđivao uspješno ostvarivanje programske zadaće o kontinuiranom povećanju članova i širenjem djelovanja SIK-a u kojem je, proteklih trinaest godina, ukupno do sada, člansku iskaznicu bilo potražilo više od šesnaest tisuća radnika. Podatak o desetak tisuća članova, stotinjak organiziranih podružnica, prisutnost u više od 150 poduzeća i ustanova, obilježava posljednje dvije-tri godine našeg rada. Treba, međutim, i samokritički reći da smo se, u pogledu stanja članstva, posljednjih godinu-dvije, ipak suočili i s manjom članskom stagnacijom. Nije ju (srećom), i uz manje izuzetke, uzrokovalo napuštanje Sindikata zbog nezadovoljstva, već nešto intenzivniji proces gubitka članova zbog prirodnog odljeva članstva kroz umirovljenje, ali i zbog gospodarskog stanja. S jedne strane svjedočilo smo bili stalnom smanjivanju postojećih radnih mjesta, a s druge strane, premalim ulaganjem u djelatnosti koje otvaraju nova i stabilna radna mjesta. Najviše se radnih mjesta, naime, otvara u tekstilnim pogonima koji se, nažalost, u velikom broju i brzo zatvaraju, što sindikatu donosi veliki posao s kratkoročnim učinkom. Slično je i sa sezonskim radom u ugostiteljstvu i turizmu te u trgovini. Male poduzetničke zone koje su otvorene ne mogu kompenzirati preveliki gubitak radnih mjesta u proizvodnoj djelatnosti u proteklih petnaestak godina.

Utvrđivanje reprezentativnosti sindikata koje se privodi kraju potvrdit će da je Sindikat Istre i Kvarnera na području Istarske županije najbrojniji sindikat. Sve je uvaženiji i poznatiji i u Primorsko-goranskoj županiji, odnosno na Kvarneru. Otvaranjem ureda u Rijeci početkom 2007. godine, te preuzimanjem funkcije i županijskog ureda Hrvatske udruge sindikata osigurani su potrebni bolji uvjeti za daljnje širenje na tom području. Iskustva i kontakti pokazuju da tu postoji velik broj sindikalno neorganiziranih radnika, ali i radnika nezadovoljnih postojećim sindikatima, s interesom za promjene i učlanjivanje u SIK. Takva situacija, zapravo, svakim nam danom nameće sve veću obvezu kadrovskog ekipiranja riječkog ureda za još aktivnije djelovanje na tom planu jer voditeljici ureda Labin i predsjedniku SIK-a koji su preuzeli obveze «pokrivanja» tog područja zadaci postaju sve zahtjevniji.

Na području Kvarnera trenutno imamo 11 podružnica; pored podružnica Liburnia riviera hoteli iz Opatije, Bonavia Rijeka, Zanatservis Opatija, Jadran Crikvenica, Zračna luka Rijeka, Imperial Rab, Parkovi Opatija i IN-MAR Opatija, prošle godine osnovane su tri nove sindikalne podružnice i to „Dundovo“ iz Raba, „Hotel Lovran“ iz Lovrana, te Club Adriatic iz Selca. U četiri godine ugašene su tri podružnice. Najznačajnije aktivnosti u cijelom četverogodišnjem razdoblju i posebno u 2008. godini vodile su se u Jadranu Crikvenica, gdje se manje napora uložilo u pregovore o povećanju plaća ili materijalnih prava radnika, a više o načinu spašavanja Društva kroz privatizaciju, te isplatu plaća što je postalo otežano nakon blokade žiro računa u špici sezone. Povećanje plaće uslijedilo je u gotovo svim podružnicama LRH, Bonavii, Zanatservisu, Jadranu, Zračnoj luci Rijeka, Imperialu Rab i Parkovima u Opatiji i to od 4% do 6,2% Posebno smo zadovoljni uspjesima u opatijskim Parkovima gdje je, zahvaljujući upornosti SIK-a koji je još uvijek manjinski sindikat, došlo do jednokratne isplate od 1.200,00 Kn po osnovi ostvarene dobiti u prošloj godini svim radnicima čije su plaće ispod prosjeka RH, čime su bili obuhvaćeni svi radnici, osim užeg rukovodećeg tima. Dugogodišnji sudski procesi radi naplate potraživanja po razlikama u obračunu plaće za radnike IN-MAR-a još uvijek nisu završeni, unatoč brojnim požurnicama upućenih od strane odvjetnice i SIK-a, dok su ostale neisplaćene razlike za otpremnine za troje radnika, dok su ostalim na temelju pravomoćne sudske presude isplaćene. Tijekom 2008. godine u podružnici Park najavljivan je štrajk radi neisplate plaća; do štrajka ipak nije došlo, jer su se tijekom postupka mirenja isplatile. U hotelu Lovran u završnoj su fazi pregovori oko usklađivanja koeficijenata i plaća radnika, ali i ostalih prava sa Kolektivnim ugovorom ugostiteljstva, što će jamčit u naredno vrijeme kontinuirano povećanje plaće u skladu sa porastom prosječne plaće u RH.

U 2008. provedeni su i izbori za Radnička vijeća u LRH Opatija gdje su od 9 člana RV izabrana 7 SIK-ovaca, u Bonavii Rijeka i Zračnoj luci Rijeka gdje SIK djeluje samostalno i ima sve članove RV, dok je uspjeh postignut u Jadranu iz Crikvenice gdje je SIK iako manjinski sindikat dobio izbore za RV, predsjedava RV i ima svog predstavnika u Nadzornom odboru. Prvi put su provedeni izbori u opatijskim Parkovima gdje SIK, iako je manjinski sindikat, samostalno formirao radničko vijeće te imenovao predstavnika radnika u Nadzornom odboru.

Posebnom promotivnom akcijom u LRH, gdje inače imamo organiziranu najveću podružnicu na Kvarneru, dobili smo 50-tak novih članova, a prepoznatljivošću Sindikata Istre i Kvarnera na području Crikvenice, osnovana je 1. prosinca 2008. godine nova podružnica Club Adraitic - Selce čiji su članovi izašli iz STUH-a koji nam je glavni konkurent u turističkim društvima.

Na području ostalih šest ureda ( Pula, Poreč, Buzet, Pazin, Umag, Labin) u proteklom četverogodišnjem razdoblju uglavnom nije bilo većih oscilacija u pogledu članstva. Uobičajeno, po broju novih podružnica i članova, ali i ukupnog članstva, prednjače uredi u Puli i Labinu.

Pulski ured okuplja više od 2600 članova iz šezdesetak poduzeća, odnosno 45 podružnica. U protekle četiri godine osnovano je 14 novih podružnica od kojih je sada aktualno još deset ( Pula parking, Parda–OMV, DV Sunce, Brodoličilac, Uljanik Strojogradnja, T.P.R International, Castrum, RUA TESU, MAJA, Vodovod Pula). Ukupno je od 2005. godine ugašeno deset podružnica, od čega četiri u vrlo kratkom roku od osnivanja jer se nije uspjelo ojačati organizaciju. ( Brionka, Nivalis, Istracement, ACI). Nakon financijske intervencije u rješavanju problema s kojima se u 2005. i 2006. godini bila suočila jedna od naših najvećih podružnica, Opća bolnica Pula, stabilizirana je situacija koja je prijetila osipanjem članstva. Suprotno tome, u Uljaniku je došlo do velikog članskog pomaka pa u toj sredini sada imao preko 1200 članova; u samom Brodogradilištu smo postali većinski sindikat.

Sindikalni «ulazak» krajem 2008. u pulski Vodovod ocjenjujemo izuzetno značajnim korakom u ostvarivanju strateškog programskog cilja djelovanja SIK-a u komunalnim poduzećima. Podjednako je značajno u tom kontekstu bilo i prerastanje u većinski sindikat u pulskoj Herculanei, nakon najavljenog štrajka početkom ožujka 2008. godine zbog izbjegavanja pregovora, kada je SIK-u pristupilo šezdesetak novih članova. Polučen je dvostruki uspjeh: postupkom mirenja izbjegnut je štrajk, radnicima su povećane plaće, a članstvom ojačan SIK pobijedio je na izborima za radničko vijeće. Spremnošću na radikalnu sindikalnu akciju u borbi za kolektivni ugovor ugled SIK-a osnažen je i u pulskim dječjim vrtićima – DV Pula i talijanskom Rin-tin-tinu. Nakon u studenom 2007. najavljenog štrajka, mirenja te više od deset mjeseci «natezanja» i izbjegavanja poslodavca da kolektivno pregovara, u kolovozu su konačno potpisani kolektivni ugovori i radnicima vrtića povećane plaće i izjednačena materijalna prava s gradskim službenicima. Kad je riječ o inače brojnim kolektivnim pregovorima koje smo vodili u posljednje četiri godine, a koje ćemo pamtiti kao teže jer su nas doveli na prag posezanja za najradikalnijim sindikalnim sredstvom, treba spomenuti i slučajeve najavljenih štrajkova u Pulaprometu početkom 2007, kao i u Zračnoj luci u rujnu iste godine. U oba slučaja mirenje je bilo uspješno.

Od 2005. godine, u pogledu osnivanja novih podružnica i učlanjivanja, ali i fluktuacije (zbog otvaranja i zatvaranja tekstilnih pogona), po intenzivnosti prednjači područje ureda Labin koje vodi Marina Cvitić. Pored «starih» podružnica Holcim (Hrvatska) Koromačno, ITV Most Raša, Rabac, Maslinica, Labinprogres-TPS, 1. maj Labin, Elektra Labin, Javna vatrogasna postrojba Labin, IR.ZA Labin, Metalac Labin, EC-COMM, DECONTE, Eurohouse Labin, Benetton Istria Labin, u 2008. godini osnovano je 5 novih podružnica: Holcim mineralni agregati Šumber, Holcim mineralni agregati Plovanija, Plodine Labin, Rockwooll Adriatic Potpićan i Selecta TPT Labin. Istovremeno u posljednje četiri godine zbog gašenja poduzeća pet je podružnica i ugašeno; osim Prvomajske sve druge iz tekstilne djelatnosti. Glavne aktivnosti bile su: pregovori za povećanje plaće, pregovori za isplatu drugih materijalnih prava radnika (božićnica, regres, uskrsnica i sl.), za sklapanje novih Kolektivnih ugovora, za poboljšanje uvjeta rada, te praćenje poštivanja propisa iz radnih odnosa. Povećanje plaće u 2008. postiglo se u gotovo svim podružnicama i to od 3,5 do 6%. U nekima je dogovoreno povećanje i za 2009. godinu, a obzirom na recesiju koja polako zahvaća hrvatsko tržište posebno moramo istaknuti uspjeh u pregovorima i dogovoreno povećanje plaća za 2009. g. u iznosu od 7% u ITV Most Raša, a 1% iznad inflacije veće plaće očekuju i radnike Holcima (Hrvatske) iz Koromačna. Globalna svjetska kriza zahvatila je i autoindustriju, pa smo se u Labinprogresu-TPS-u, nakon nekoliko godina pojačanog zapošljavanja, suočili s problemom smanjivanja broja radnika. Svim radnicima APZ-a nisu produženi ugovori o radu, a nakon isteka nije produžen ugovoru o radu i za 10-tak radnika TPS-a. Sindikat, Radničko vijeće i Uprava društva zajednički nastoje naći rješenje da se racionaliziranom organizacijom posla zadrži maksimalni broj radnika i radnih mjesta, pri čemu se Sindikat zalaže za preraspodjelu kao najbolje rješenje. Sa velikim problemima bile su suočene radnice EC-COMM-a gdje je poslodavac donio odluku o zatvaranju poslovnog pogona u Labinu i otkazao ugovore o radu svim radnicima, uz propisani otkazni rok. Međutim, ostale su im neisplaćene plaće za lipanj i srpanj, kao i vrijeme otkaznog roka i otpremnine. Iako je Sindikat pokušao sporazumom u postupku mirenja ishodovati bržu isplatu neisplaćenih plaća, sve je izvjesnije da će radnici samo ovrhama koje su već presuđene doći do svojih potraživanja.

U Holcimu mineralni agregati Šumber i Holcim mineralni agregati Plovanija, koje su se u međuvremenu spojile u jednu tvrtku vode se veoma teški pregovori. Iako je inicijativa za pregovore o novom Kolektivnom ugovoru pokrenuta još u svibnju, poslodavac je pregovore odugovlačio, a ishod pregovora se još uvijek ne naslućuje. Manji broj radnika Plodina iz Labina i Pazina uključenih u sindikat slaba su garancija za veći uspjeh, posebno kada su u pitanju materijalna prava. Ipak, otkad su predstavnici Sindikata u tri navrata bili na razgovoru sa Upravom društva, situacija se donekle popravila kada su u pitanju uvjeti rada radnika.

Iako su početni kontakti Sindikata s predstavnicima Uprave potpićanskog Rockwoola Adriatica d.o.o nagovještavali korektnu suradnju, nažalost uspostavilo se da im je suradnja sa sindikatom zadnja briga. Na inicijativu za kolektivne pregovore ne odgovaraju, a nisu se uspostavili ni uvjeti za sindikalni rad. Stoga se u nadolazećem periodu očekuju radikalnije aktivnosti sindikata.

U 2008. godini provedeni su izbori za Radnička vijeća u Holcimu i Rapcu, a prvi put i u ITV Most Raša i u komunalnom poduzeću „1. maj Labin“ gdje djeluje i Sindikat komunalnih radnika. Dok su u svim tvrtkama očekivano svi članovi RV iz SIK-a, u „1. maju Labin“, obzirom na manji broj članova, zadovoljni smo što je, od tri člana RV, jedan iz SIK-a.
Posebnim promotivnim akcijama došlo je do većeg sindikalnog organiziranja u Maslinici, posebno među sezonskim radnicima, gdje je učlanjeno oko 40 novih članova, ali i u Rapcu, Labin-progres-TPSu i Benettonu Istria.
Usprkos nekoliko novih podružnica na području zapadne Istre, uglavnom u javnom sektoru ( vrtići, vatrogasci, pučka otvorena učilišta..), s obzirom na gospodarsku razvijenost tog dijela Istre, rezultati još uvijek nisu na razini naših očekivanja i želja.

Ovo područje koje se proteže od Rovinja do Umaga, zbog različitosti «pokrivaju» tri voditelja ureda – Poreča, Umaga i Labina. Iako još uvijek nedovoljno, ali ipak prepoznato djelovanje SIK-a, rezultiralo je povećanjem broja članova te osnivanjem novih sindikalnih podružnica iz djelokruga funkcioniranja lokalne samouprave, javnih ustanova, predškolskog odgoja. Može se ocijeniti da je 2008. godina bila bitna za stvaranje čvršćih partnerskih odnosa s lokalnom upravom i samoupravom. Podružnice smo organizirali u Pučkom otvorenom učilištu Umag, dječjim vrtićima Duga i Girotondo, u Vastitom pogonu Grada Umaga, Mlinotestu-trgovini d.o.o, Mercatoru, rovinjskim Istraservisima ( nastalim odvajanjem uslužnih djelatnosti iz Maistre). Ugašene su tri podružnice – Katarina iz Rovinja 2008. te novigradska Nova Arianna i porečka Agrolaguna 2006. Prestankom postojanja rovinjske Jadrantrgovine koju je kupio Konzum i preuzeo radnike, suočili smo se s neravnopravnom borbom za članstvo s daleko većim i u sustavu Agrokora povlaštenim Sindikatom trgovine. Iako smo članovima kod prelaza u Konzum osigurali prijenos većih prava u odnosu na ona koja im daje Kolektivni ugovor Konzuma, treba reći da će biti vrlo teško zadržati članove, svakodnevno izložene pritiscima da se priključe jačem i većem sindikatu.

Kako je ugostiteljstvo i turizam dominantna djelatnost na ovom području razumljivo da je sindikalna aktivnost u najvećem dijelu bila orijentirana upravo na tu djelatnost.

U porečkim turističkim društvima Riviera Poreč i Plava Laguna sindikalna aktivnost se svodila na pregovore o povećanju plaća koje je prošle godine uslijedilo od 1. svibnja za 4% u Rivieri i 4,75% u Plavoj Laguni od 1.lipnja, a aktivnu pomoć se pružalo Radničkom vijeću, kao i u svim drugim podružnicama gdje SIK ima većinu u Radničkom vijeću. Ove godine, nažalost SIK je izgubio izbore za RV u Rivieri, međutim, unatoč bitno manjem broju članova sindikata, dobili smo izbore u Plavoj Laguni, gdje je iz naših redova imenovan i član NO.

Posebno veća sindikalna aktivnost bila je ove izborne godine u smislu rada s Izvršnim odborima podružnica prilikom izbora Radničkih vijeća. Tako smo po prvi puta dobili izbore u Plava laguna d.d., dok u ostalim turističkim tvrtkama standardna je naša pozicija u broju članova RV.

Problem koji je posebno bio izražen tijekom turističke sezone u turističkim tvrtkama odnosi se na nedovoljan radno aktivni angažman stalno zaposlenih radnika, što je rezultiralo nedovoljnim fondom sati za preraspodjelu, kako bi se dočekala druga turistička sezona, a porastom sati za preraspodjelu sezonskih radnika. Što se tiče poštivanja prava i obveza iz Kolektivnih ugovora potrebno je istaći da turističke kompanije dogovoreno poštuju, tako da se u tvrtkama gdje postoji obveza isplate regresa, božićnice i ostalih materijalnih prava bez poteškoća i realiziraju. Još uvijek, međutim, nema stimulacija za uloženi trud i bolje rezultate uloženog individualnog rada, kao ni nagrade, a posebno ne godišnjih nagrada iz dobiti..

Uz uobičajene sindikalne aktivnosti s podružnicama treba izdvojiti kontinuiranu suradnju sa Centrom za građanske inicijative iz Poreča te angažman voditeljice ureda Poreč Dorine Buić, kao predstavnice SIK-a, u sekciji ŽENE HUS-a.
Stabilnost članstva na području središnje Istre, odnosno u uredima Buzet i Pazin obilježje je i protekle četiri godine. Imperativ mora biti: VIŠE od postojećeg.

Prošle godine (2008.) na području ovih ureda koje vodi Darko Vidmar osnovana je buzetska podružnica ‘’Alfa’’, a u SIK su se učlanili i radnici ''Plodina'' iz Pazina. Ukupno je od 2005. ugašeno pet podružnica: prošle godine VSI Butoniga ( zbog gašenja Društva), Biscont, Fontana, a 2006. godine BBC konfekcija, Prediona Žminj. Aktivne su 22 podružnice, s oko 900 članova. Kolektivnim su pregovaranjem povećane osnovice za obračun plaća u: ''Kamen'' d.d. Pazin; ''Istarski vodovod'' d.o.o. Buzet; Pučko otvoreno učilište Pazin; Vlastiti pogon grada Umaga; ''Aluflexpack'' d.o.o. Zadar; ''Park'' d.o.o. Buzet; ''Istarska ciglana'' d.d. Cerovlje te Javnim vatrogasnim postrojbama u Istri čiju aktivnost inače uspješno koordinira voditelj ureda. Pregovorima postignuta povećanja plaća kreću se od 3,5% do 10%. Osim u ovim podružnicama, kroz izmjene pravilnika o radu pregovaralo se o poboljšanju uvjeta rada te cijeni rada u podružnicama : ''Etnografski muzej Istre'' Pazin; ''Istraplastika'' d.d. Pazin; ''Pazin Textiles'' d.o.o. Pazin i ''Linteo'' Buje.

Zbog sve većih problema u poslovanju u ''Pazin Textilesu'' d.o.o. donijeta je odluka o likvidaciji pa će za 70 radnika otkazni rok isteći početkom 2009. godine. Još traju pregovori s talijanskim partnerom koji je pokazao interes za nastavak dijela proizvodnje sa oko 50 zaposlenih. Isto tako, zbog značajnog smanjenja prodaje, došlo je do otkazivanja 17 ugovora o radu u ''IGM-Ciglana Cerovlje'' d.o.o. Cerovlje. Pred kraj godine u Ciglanama je prekinuta proizvodnja te najavljen višak radnika. I u prošloj su izbornoj godini održani redovni izbori za članove radničkih vijeća u društvima: ''Kamen'' Pazin; ''Aluflexpack'' Umag; ''Istarski vodovod'' Buzet i ''Istarska ciglana'' Cerovlje. Na tim su izborima pobijedile liste našeg sindikata. Tijekom godine održani su skupovi radnika, odnosno skupštine članova SIK-a, gotovo u svim društvima i ustanovama u kojima imamo članove.

Članovi sindikata iz ovih ureda učestvovali su na prosvjedu u Zagrebu, 12. travnja ove godine, sa 30 učesnika. Isto je bilo i na godišnjem savjetovanju SIK-a u Topuskom na kojem je bilo 16 učesnika.

Sindikat Istre i Kvarnera teritorijalan je sindikat u kojem su u strukturi članstva zastupljene brojne djelatnosti. Po brojnosti članova okosnicu ipak čine turizam, proizvodnja u kojoj dominira brodogradnja, proizvodnja nemetala i rudarstvo, komunalni i javni sektor te predškolski odgoj jedinica lokalne samouprave; u posljednje vrijeme organizacijsku mrežu širimo u trgovini.

U pogledu našeg trajnog cilja jačanja pozicije u strateški značajnom turizmu, s dodatnim imperativom kontrole privatizacije i borbe protiv jeftine rasprodaje pod krinkom racionalizacije, (na što je SIK gotovo proročki puno ranije upozoravao) može se ocijeniti da je SIK bio na visini zadaće, kako svojim kontinuiranim aktivnostima i inicijativama u rješavanju ( iako još uvijek otvorenog) pitanja privatizacije crikveničkog Jadrana i zaštiti i oživljavanju opatijskih Liburnia riviera hotela, tako i aktivnim sudjelovanjem u nacionalnim kolektivnim pregovorima za turizam, ali i u pregovorima u svim turističkim društvima na svom području djelovanja. Zapažena aktivnost predstavnika SIK-a u tripartitnom rješavanju problema u ugostiteljstva na izvjestan je način i nagrađena prošlogodišnjim izborom predstavnice SIK-a, Marine Cvitić, inače predsjednice odbora za turizam SIK-a, za predsjednicu Komisije za tumačenje nacionalnog KU ugostiteljstva. Uvažavanje našeg sindikata u toj djelatnosti oslikava se i u redovnom i ravnopravnom sudjelovanju njegovih predstavnika u brojnim aktivnostima i manifestacijama na temu problematike turizma koje su organizirala nadležna ministarstava ili udruga poslodavaca te branše ( Hrvatska udruga hotelijera, HUP). Podružnice, inače, imamo organizirane u većini većih turističkih kuća u Istri i na Kvarneru. Uz izuzetak Arenaturista gdje je podružnica nažalost reducirana na malobrojno članstvo, u svim ostalim društvima u kojima djelujemo, po brojnosti članova, ako nismo većinski ( Liburnia riviera hoteli, Rabac), onda se možemo uspoređivati sa nekada dominantnim Sindikatom turizma i ugostiteljstva. U protekle četiri godine, nekadašnji odnosi ponekad i vrlo netolerantnog suparništva sa STUH-om, u većini poduzeća imaju obilježje korektnih odnosa suradnje.

Protekle četiri sindikalne godine u brodogradnji, odnosno u Uljaniku, donijele su nam, nažalost, nastavak nesuradnje s upravom i drugim sindikatom; krajem 2006. spriječen je štrajk nakon poslodavčevog odustajanja od otkazivanja kolektivnog ugovora, početkom 2006. imali smo sindikalnu inicijativu o pokretanju preko 800 tužbi zbog nepoštivanja kolektivnog ugovora. Rezultat zaista aktivnog sindikalnog rada ove podružnice bio je i veliki porast članstva pa ova naša najveća podružnica sada broji preko 1200 članova. Vrlo su se pažljivo pratile sve aktivnosti vezane za najavljenu privatizaciju i restrukturiranje brodogradnje. Na razini Pule, zahvaljujući upravo sindikalnom upozorenju i upornosti, spriječena je 2008. promjena GUP-a koja bi bila otvorila prostor za prenamjenu brodogradilišta i prije definiranja njegove sudbine na nacionalnoj razini. Brojnim inicijativama i konferencijama za novinare, organiziranim okruglim stolovima, apelima upućenim institucijama vlasti na svim razinama upozoravala se javnost na pogubne posljedice toga. Malo je reći da nas je najviše razočaralo ponašanje naših lokalnih vlasti i čelnika koji nisu pokazali volju da se aktivnije uključe u borbu za obranu Uljanika i brodogradnje kao stupa istarskog gospodarstva. Na ovu temu, usprkos ponavljanim zahtjevima SIK-a, nije sazvana niti jedna sjednica Skupštine istarske županije niti pulskog Gradskog vijeća, niti se o tome ozbiljno raspravljalo na istarskom Gospodarsko-socijalnom vijeću. Tek nedavno, kada je proces privatizacije uzeo maha koji će biti teško zaustaviti, neki istarski politički čelnici upozoravaju na značaj opstanka Uljanika. Poučeni lošim iskustvima njihove dosadašnje nezainteresiranosti nemamo razloga vjerovati u njihove iskrene namjere da zaista nešto učine. Više to liči na licemjerje i skupljanje političkih bodova u ovo predizborno vrijeme. Kad je riječ o problemima brodogradnje i interesu lokalne zajednice da pridonese njenom opstanku nimalo bolje nije bilo ni na području Primorsko-goranske županije, gdje se s neizvjesnošću bori više brodogradilišta. Iako tamo nemamo podružnica SIK-a, u preuzetoj funkciji županijskog ureda Hrvatske udruge sindikata koja u tim brodogradilištima ima ukupno većinsko članstvo, svjedočili smo sličnoj inertnosti političkog vodstva prema brodogradnji. Ova se tema, primjerice, našla na dnevnom redu GSV-a tek krajem prošle godine. Iz svega smo prisiljeni zaključiti da nas, sindikate u brodogradnji, očekuju vrlo teški dani za obranu djelatnosti koja osigurava egzistenciju 11 tisuća radnika, a posredno s njihovim obiteljima i kooperacijom i preko 50 tisuća ljudi.

2006. godine, u veljači, SIK je pristupio Hrvatskoj udruzi sindikata, nakon što smo nekoliko godina, od napuštanja URSH-a 1998. godine, samostalno djelovali i nakon što je s neuspjehom okončana inicijativa o objedinjavanju više hrvatskih sindikalnih središnjica, za što smo se radi potrebe konsolidiranje hrvatske scene bili zalagali. U srpnju iste godine u pulskom uredu SIK-a otvoren je i županijski ured HUS-a s predsjednikom SIK-a kao voditeljem koji je u listopadu 2007. imenovan i za voditelja ureda HUS-a u Rijeci. U zajedničkim prostorima u sindikalnom domu Franjo Belulović sada objedinjeno djeluju ured HUS-a i ured SIK-a ( otvoren u rujnu 2006. godine) za područje Primorsko-goranske županije. Od samog pristupanja naši predstavnici aktivno i redovito participiraju u radu tijela HUS-a. U Vijeću HUS-a deset je predstavnika SIK-a ( članovi predsjedništva i voditelji ureda), a predsjednik SIK-a član je predsjedništva HUS-a. Predstavnik SIK-a ( glavni povjerenik Uljanika Rajko Kutlača) vodi koordinaciju povjerenika HUS-a u županijskom uredu u Puli. Dorina Buić, voditeljica porečkog ureda SIK-a, predstavlja SIK u Koordinaciji žena HUS-a. Krajem listopada 2008. SIK je u Puli bio domaćin za organizaciju Vijeća HUS-a.

Kao članu HUS-a SIK-u je konačno osigurano sudjelovanje u GSV-u Istarske županije što nam se, iako smo bili osnivači tog tripartitnog tijela, osporavalo kao autonomnom sindikatu nepovezanom u središnjicu. Usprkos tom formalno riješenom problemu, uopće ne možemo biti zadovoljni načinom rada istarskog GSV-a. Više puta nadležne i javnost upozoravali smo na vrlo rijetko sazivanje sjednica, na nepoštivanje aktom reguliranih rokova i obveza GSV-a da kao tripartitno tijelo poslodavaca, sindikata i vlasti raspravi i donese svoje mišljenje svakako prije donošenja konačnih skupštinskih odluka koje zadiru u gospodarsko-socijalni položaj građana naše Županije. Nažalost, ni požurnice ni apeli, ali ni činjenica da GSV-om predsjedava upravo predstavnik sindikata (iz SSSH-a) nisu pomogli da istarski GSV zaista oživotvoruje ideju konstruktivnog socijalnog dijaloga i tripartizma koja ima cilj pozitivno utjecati na razvoj. Zato sam na posljednjoj njegovoj sjednici, održanoj 19. studenog 2008. godine, i dao primjedbu o tome da je takav GSV tek ukras koji političarima služi da se hvale lažnom razvijenom socijalnom i gospodarskom demokracijom u svojoj sredini. Za razliku od istarskog GSV-a u radu GSV-a Primorsko-goranske županije prisutan je ozbiljniji i odgovorniji pristup u ostvarivanju temeljnih zadaća tog tijela.

Svakom je sindikatu obveza reagirati na sva zbivanja ili namjere koje ugrožavaju ili mogu ugroziti kvalitetu života i standard građana. U tom kontekstu SIK je, vjerujemo, i prošlih godina obranio ugled borca za prava radnika i građana. Brojnim medijskim kritičkim istupima ukazivali smo na sve značajnije aktualne ili nadolazeće probleme, upozoravali da se razvoj ne može temeljiti samo na trgovini, sezonskom turizmu i uvozu, da treba proizvoditi i otvarati nove pogone i radna mjesta. Činili smo to puno prije od nadležnih odgovornih ljudi i institucija. Primjeri: Uljanik, vodoopskrbni sustav koji je upravo pred zakonskim promjenama koje će značajno promijeniti odnose u upravljanju, privatizacija turističkih kuća i posljedice na zaposlene.. U veljači prošle godine organizacijom prosvjeda u Puli pod nazivom «Ne želimo biti najskupljem grad u Hrvatskoj» odmah smo reagirali na povećanje cijena komunalnih usluga i općenito porasta troškova života, zahtijevajući vraćanje cijena na staro. U travnju, kao i uvijek u takvim prilikama, priključili smo se u velikom broju sindikalnom prosvjedu, održanom, u organizaciji središnjica u Zagrebu, pod geslom « Zajedno za veće plaće». Također u travnju prošle godine organizirali smo u Rijeci i Puli okrugle stolove na temu budućnosti brodogradnje.

Radnički problemi, sukladno tradiciji ovog Sindikata kao glavnog organizatora, bili su istaknuti svake godine i na obilježavanju 1. maja u Puli. Moramo, međutim, naglasiti da na obilježavanju Međunarodnog praznika rada, usprkos brojnim problemima, UVIJEK najmanje ima radnika, da prevladavaju umirovljenici. Odraz je to niske radničke svijesti, ali sveukupno i neuspjeha sindikata kojemu na radničkim manifestacijama članstvo ne iskazuje podršku, što znači da na podizanju radničke svijesti nije puno postignuto.

S obzirom da djelujemo na terenu koji sindikalno dijelimo uglavnom sa SSSH-om, sindikalni su nam odnosi zapravo određeni upravo u korelaciji s tom središnjicom i njenim sindikatima. Po privremenim rezultatima sindikalnog prebrojavanja koje se upravo provodi radi utvrđivanja reprezentativnosti središnjica, u Istarskoj županiji izjednačeni smo sa članstvom. To potvrđuje razvoj SIK-a i gubitak pozicija SSSH-a. Suradnja s tom središnjicom na određenoj je nultoj poziciji. Svakako nije za pohvalu, ali nije bilo ni većih problema. Radi zaštite interesa radnika sigurno je potrebna bolja suradnja, posebice u trenutno gorućoj brodogradnji, ali i turizmu kojem u započetoj recesiji, uz privatizaciju, zasigurno predstoje teški problemi. Radnicima na koje će se najprije odraziti posljedice sigurno nisu potrebni razjedinjeni sindikati i sindikalci opterećeni nekim osobnim netrpeljivostima.

Konsolidacija sindikalnog pokreta je pravac za koji se nastavljamo zalagati, kao što ćemo ustrajati i na sindikalnom promoviranju ideje teritorijalnog ustroja koji, dokazujući svojim radom, i dalje smatramo sindikalno efikasnijim organizacijskim rješenjem.

Pristupanjem u HUS aktivnosti međunarodne suradnje vezane su za aktivnosti središnjice na tom planu. Kolege iz Obalne sindikalne organizacije Koper i talijanskog CGIL-a naši su već tradicionalni višegodišnji prijatelji s kojima smo i u proteklom razdoblju bili u čestim kontaktima. Temu o zajedničkim problemima turizma i ugostiteljska radnika predmet je redovnih susreta i razmjene iskustava sa slovenskim kolegama.

Što se tiče kolektivnog pregovaranja kao jednog od naših glavnih sindikalnih zadataka, iako je riječ o sve zahtjevnijem poslu koji traži znanje i stalno stručno osposobljavanje, brojni potpisani kolektivni ugovori po poduzećima, što je vidljivo iz gornjeg pregleda aktivnosti po uredima, potvrđuju da smo u sučeljavanju sa, treba reći, sve pripremljenijim timovima poslodavca, sve uspješniji i da ovoj zadaći zaista ozbiljno pristupamo. Tomu je svakako pridonio i naš odnos prema značaju edukacije koja se provodila instruktažnim seminarima za izbore i rad u radničkim vijećima i stalnim programom edukacije članstva kroz organizaciju seminara za povjerenike kojima se uvijek, a tako je bilo i u protekle četiri godine ( Krk, Omiš, Krapinske toplice, Topusko) odazvalo stotinjak učesnika. Nadolazeće nove promjene radnog zakonodavstva i obveza usklađivanja hrvatskih zakona sa europskim stečevinama upućuju na to da ćemo segmentu edukacije u sljedećem razdoblju trebati posvetiti još više sindikalnog vremena i pažnje, i dakako novca.

Uz kolektivne ugovore, podjednako nam je značajno jačati radničko suodlučivanje te sa što više predstavnika sudjelovati u radu radničkih vijeća. U proteklih četiri godine imali smo obvezu pripremiti se za čak dva izborna ciklusa, 2005. i 2008. Rezultatima smo uglavnom zadovoljni. Posebno možemo biti zadovoljni činjenicom da se više nismo suočavali s negativnim pojavama zlouporabe položaja članstva u radničkom vijeću za osobne interese koje su nas 2004. bile prisilile i na prvo isključivanje člana iz Sindikata.

Izvještaji naših triju odvjetničkih ureda – Sonje Bonifačić u Rijeci, Predraga Jovanovića u Labinu i Ljiljane Perković-Juračić u Puli koji brinu o pravnoj zaštiti naših članova bit će za članove Skupštine posebno pripremljeni. Zato se detaljnije neću na njih osvrtati. Dugogodišnja suradnja s njima, inače, uspješno je nastavljena. Pored brojnih slučajeva zaštite prava, s aspekta interesa radnika i sindikata uspješno su privedeni kraju stečajni postupci u opatijskom Kvarner Expressu, riječkom Standardu 98, Novoj Arianni, Genetskom centru. Još uvijek se, temeljem programa viška, sudski rješava zaštita radnika opatijskog IN-Mara Hotel Paris, a zasigurno je najveći pravni zalogaj 800 tužbi uljanikovaca zbog nepoštivanja Kolektivnog ugovora. Iako od 2003. godine nemamo formalnu suradnju i s našom bivšom odvjetnicom Loredanom Štok održali smo dobre kontakte. Osim davanja stručne podrške, kao vijećnica u pulskom Gradskom vijeću, uvijek je bila spremna postavljati naša pitanja, odnosno pitanja koja su zadirala u problematiku radnika. Zbog sve složenijih sindikalnih obveza i stalnih promjena zakona, sve je izvjesnije da će organizaciju stručne službe trebati popuniti i s izvršiteljem pravne struke.

Već šest godina SIK svojim članovima pruža dopunsku uslugu kolektivnog osiguranja od nezgode i prometne nezgode. Od 2004. godine Policu kolektivnog osiguranja od nezgode redovito godišnje obnavljamo s Croatia osiguranjem. Broj podružnica koje su se odlučile namjenski usmjeriti dio članarine u svrhu osiguranja malo se smanjio u odnosu na početni interes; u početku je Policom bilo obuhvaćena polovica članstva; sada ih je nešto više od trećine. Iako je razumljiva odluka podružnica da zbog nedostatka sredstava preusmjeri novac za druge potrebe u podružnici, mislimo da je riječ o dobroj i korisnoj sindikalnoj ponudi na kojoj treba ustrajati i na koju svakako ne treba gledati kao na izgubljeni novac. Posebno se to odnosi na članove koji rade u djelatnostima s visokim rizikom za nezgodu.

Od prvih dana djelovanja ovaj je Sindikat bio otvoren za javnost koju je uvijek nastojao, ne samo informirati o svojim aktivnosti, već i animirati za rješavanje radničkih i građanskih teškoća. I u proteklom razdoblju mediji objektivno pratili naše brojne konferencije za novinare, kao i druge javne aktivnosti, prosvjede, okrugle stolove, tribine. Komunikaciji sa javnošću sigurno pridonosi i naša web stranica koja je dobro posjećena. Još uvijek, međutim, veliki broj podružnica i povjerenika za komunikaciju sa članstvom, što je izuzetno važno, ne koristi u dovoljnoj mjeri interno glasilo NAŠ GLAS. Zato ću i u ovom izvješću, kao i u onom prije četiri godine, ponoviti da nam u interesu efikasnog rada naše organizacije svima mora biti imperativ: naučiti se više i bolje koristititi tehniku kojom raspolažemo (i u koju ulažemo) i biti pravovremeno informiran.

U proteklom mandatu svakako ne možemo biti zadovoljni suradnjom s lokalnom samoupravom, čime je negativni trend nastavljen još iz prethodnog mandata. Osim već izraženih kritika na račun neefikasnog GSV-a Istarske županije kritiku upućujemo prije svega županijskim čelnicima, Skupštini Istarske županije, njenom predsjedniku Antonu Perušku koji se, pravdajući to poslovničkim barijerama, dva puta oglušio na naše sindikalne inicijative da se Skupština odredi prema namjerama privatizacije Uljanika, da se zajedno sa sindikatima aktivnije uključi u obranu jedne stoljetne uspješne djelatnosti koja osigurava egzistenciju brojnim građanima Istre. Nikada do njegovog predsjedavanja Skupštinom nije se predstavniku sindikata, bolje reći predstavniku SIK-a koji jedini redovito dolazi na Skupštine, vrijeme rasprave prekidalo nakon sramotnih manje od dvije minute. Što se tiče Uljanika i naših zahtjeva za sazivanjem tematske sjednice puno ranije nego su došli problemi s privatizacijom, bolji odnos nisu pokazale ni pulske gradske vlasti koje tu sjednicu nikad nisu sazvale, iako su to obećavale. Po prvi put prošle godine, nažalost, i u pulskom gradskom vijeću (u kojem, za razliku od drugih sindikata, sudjelujemo redovito), u namjeri da demantiram netočne izjave pročelnika o kolektivnim pregovorima u pulskim vrtićima, od predsjednika Gradskog vijeća Martinčića doživio sam šikaniranje, ponižavanje i arogantnu prijetnju da SIK-u neće više slati pozive za sjednice, za što uopće nema ovlaštenja.

Konstruktivnije suradnje u smislu promicanja sindikalnih upozorenja, inicijativa ili prijedloga, nažalost, nije bilo ni sa istarskim zastupnicima.
Nastojali smo, međutim, aktivno pratiti te posredno ili neposredno podržati sve inicijative koje su bile tragu našeg sindikalnog programa, a koje su pokretali nevladine civilne udruge ( Juris Protecta, Centar za građanske inicijative, Potrošač). U organizaciji i na poziv Europskog pokreta Hrvatska, u listopadu prošle godine, na OTOKU ZNANJA u Koločepu, kao jedini predstavnik sindikata, sudjelovao sam u radu radionice o ljudskim pravima. Vjerujem da je ovaj poziv rezultat praćene angažirane aktivnosti našeg Sindikata.

U provedbi financijske politike njene su odrednice bile i u protekle četiri godine racionalno trošenje sindikalnog novca, ali i osiguranje pretpostavki za kvalitetan rad sa članstvom kroz stalno ulaganje u tehničko opremanje ureda i logistiku. Od sedam ureda najviše je uloženo u opremanje najnovijeg ureda u Rijeci. Rezultati poslovanja uvijek su bili pozitivni. Zbog značajnije financijske pomoći podružnici Opća bolnica (i posljedica koje su se osjetile na stavki rashoda), neplaniranih troškova prosvjeda u Zagrebu, ali i većih troškove koje nosi 7 ureda, prošle smo godine poduzeli dodatne mjere štednje pa će rezultati poslovanja i za 2008. godinu biti u granicama planiranog. Za sljedeće razdoblje prioritetni je cilj osigurati financiranje otvaranje radnog mjesta voditelja ureda u Rijeci, što nas s druge strane obvezuje na još više rada i još više učlanjivanja. Podružnicama bi u samostalnom raspolaganju djelom članarine trebao biti cilj da sindikalni novac više bude u funkciji osposobljavanja što većeg broja aktivista.

ZAKLJUČAK

Širenje SIK-a na područje Primorsko–goranske županije donijelo nam je, očekivano, i dosta novih obveza te nametnulo potrebu prilagođavanja organizacije novim uvjetima, što je rezultiralo i novim riječkim uredom. Činjenicom da nismo gubili članstvo, nego dobivali i osnivali nove podružnice, potvrdili smo našu stabilnost i razvojnu perspektivu. Više posla i želja za još više članova i bolje funkcioniranje, na prijedlog Rajka Kutlače, člana Predsjedništva, potakla je prošle godine i raspravu na Predsjedništvu, na temu promjene Statuta. Krajem prošle godine Predsjedništvo je zaključilo da Statut nikada nije bio kočnica razvoju. Ocjenjeno je i da je svaka organizacija svojevrsno živo tkivo koje je nužno podložno promjenama pa će se o ovoj temi i konkretnim prijedlozima izmjene Statuta, obvezno uz sudjelovanje naše odvjetnice koja je radila na Statutu, nastaviti raspravljati i na Predsjedništvu, a nakon toga i na Skupštini. Kao višegodišnji predsjednik SIK-a podržavam svaku inicijativu koja ispravlja greške ili može pozitivno utjecati na naš razvoj. Mislim da naša organizacija ima dobro postavljene statutarne temelje. Temeljem dugogodišnjeg sindikalnog iskustva želim upozoriti da izgradnja organizacije, ako se želi njena stabilnost, ne smije počivati na pojedinačnim interesima ili na principu moći temeljene proporcionalno prema broju članova, što u posljednje vrijeme, moram upozoriti, također osjećam kao nejavni interes. Upravo jednakost podružnica, bez obzira na veličinu bila je pri našem osnivanju najvažniji faktor našeg jedinstva i napretka, za koji ću se dosljedno i uporno zalagati.

Ako želimo ići dalje, poučeni i lošim iskustvima kolega iz drugih sindikata, svakako moramo otvoreno razgovarati i riješiti moguće nesuglasice. Moramo i dalje imati međusobnog povjerenja i ne smijemo se početi baviti sami sobom, već svoje znanje i snage usmjeriti na potrebe naših članova. Poruka kojom zaključujem ovo izvješće bit će ista kao i prije četiri godine:
Povećavati članstvo, stalno učlanjivati - naš je trajni imperativ. Jer, samo s konkretnim materijalnim učinkom, kroz povećani prihod od članarine, bit će nam osigurana potrebna podloga snažnijeg djelovanja kroz sve zakonske oblike sindikalnih akcija. Osim toga, s većom materijalnom osnovicom Sindikata, bit će moguće lakše odgovoriti na socijalni pritisak ljudi koji u nedostatku socijalne države upravo u sindikatu vide i traže socijalnu pomoć i potporu. Obvezni smo uvijek biti pripravni za maksimalnu solidarnost prema našim članovima. A nastavljajući dosadašnju praksu, na našu solidarnost u pomoći kroz sindikalno djelovanje, uvijek mogu računati i oni koji nam kao članovi ne pripadaju. Ali, isto tako, od svih koji nam se priključe tražimo sindikalnu hrabrost bez koje nema uspješnog sindikata. Kao što je bilo i svih ovih 13 godina, naše je uvjerenje da radnik koji je voljan raditi bez plaće ne može biti pravi sindikalac i s takvim radnikom nema sindikalne borbe i perspektive. Najvrjednije što je do sada postignuto – to je POVJERENJE ljudi koje je temeljni preduvjet sindikalne perspektive. Ako tako nastavimo u Sindikatu Istre i Kvarnera može se s optimizmom gledati na budućnost.

U Puli, 16.01.2009.

Predsjednik
Bruno Bulić