novilist.hr PEDESET NIJANSI PROPASTI JOŠ JEDAN USKRS OPATIJSKI HOTEL »PARIS« DOČEKUJE U MRAKU Radnici dobili sud, ali od »pariškog« novca još ništa

hotel paris

Na potraživanja bivših djelatnika hotela u centru Opatije prema tvrtki In-Mar iz Varaždinskih Toplica koja je poznati objekt kupila od Liburnia Riviera Hotela, nadovezale su se i tužne priče ljudi koji su i dalje u radnom odnosu i čuvaju hotel »Paris«, no zadnju plaću su od In-Mara dobili za lipanj 2014. godine

Aleksandra KUĆEL-ILIĆ, snimio Sergej DRECHSLER
Lokacija izvrsna, ime zvučno i poznato, no niti hotel, niti kavana u središtu Opatije već godinama ne rade - zatvoreni hotel ParisOPATIJA » Šutili smo i nismo izlazili u medije više od 11 godina, no nakon što je u našu korist donesena pravomoćna presuda, ali i dalje nismo obeštećeni – odlučili smo ovu priču prezentirati javno jer jednostavno -više nemamo što izgubiti. Iza ovih riječi stoji grupa od dvadeset ljudi kojima je na temelju sudske presude iz 2012. godine, odnosno s početka 2013. – tvrtka In-Mar, poznata po tome što je svojevremno kupila opatijski hotel Paris od Liburnia Riviera Hotela, dužna novac. Osim početnih najava i planova, a 2008. godine je na hotelu osvanula i obavijest da objekt ima građevinsku dozvolu za rekonstrukciju – sve do danas tvrtka iz Varaždinskih Toplica hotel nije obnovila i nekad poznati objekt kojemu je kavana Paris bila »udarni sadržaj«, u samome središtu »kraljice turizma« – iz godine u godinu sve više propada. Prema riječima bivših uposlenika hotela Paris, firma In-Mar ih je preuzela od LRH početkom 2002. godine, a problemi su započeli već nakon što su dobili prvu plaću koja je bila umanjena. Naime, tvrtka In-Mar je imala obvezu da će radnici koje je preuzela u prvih godinu dana imati plaću na razini koju su imali u LRH...
– Međutim, početkom 2003. smo sve nepravilnosti morali dati na sud -jer se situacija nije popravljala. U gotovo 10 godina koliko je trajao sudski postupak, došlo se do toga da je 2012. godine za većinu radnika donesena pravomoćna presuda, a za ostatak 2013. godine. Nakon toga, gospođa vlasnica hotela je s obzirom na tešku financijsku situaciju u kojoj se našla, zatražila dvije odgode plaćanja i mi smo joj išli ususret, no nažalost - niti do danas, osim jedne osobe koja je isplaćena - nismo dobili niti kune. Nema sredstava na računu, firma je u blokadi - te je firma In-Mar ušla u predstečajnu nagodbu, a sestrinska tvrtka Opruga također. Nemamo ažurirano stanje koliko nam je ukupno novca dužna tvrtka In-Mar, jer kamate stalno rastu, no prema podacima s kraja 2012. godine - dug je tada bio oko 3 milijuna kuna – ispričali su bivši zaposlenici hotela Paris.

Prodaja bez rezultata

No, nisu svi ni bivši djelatnici, jer ih je četvero još uvijek u radnom odnosu premda punih osam mjeseci nisu dobili plaće. To su ljudi koji danonoćno čuvaju hotel Paris koji je »u mraku« više od 10 godina, no zadnju plaću su dobili za lipanj 2014. godine. Očajni su i ne vide izlaz iz ove »slijepe ulice« u koju su ušli propašću tvrtke u čijem je vlasništvu opatijski hotel Paris, objekt čija je prodaja u nekoliko navrata najavljivana, ali se do dan
Bez alata Gradu »vezane ruke«

Grad Opatija nema na raspolaganju alate ni zakonske mogućnosti da utječe na privatnog vlasnika, u ovom slučaju hotela Paris koji je godinama zatvoren i zjapi prazan u centru, a čak je i potencijalna opasnost zbog zapuštenosti, što smo se osvjedočili 2013. u studenome za vrijeme orkanske bure. Na žalost, što se tiče ovakvih privatnih, a neiskorištenih nekretnina propisi »vežu ruke« lokalnoj samoupravi. Ustavni sud ukinuo je raniju mogućnost oporezivanja neiskorištenih nekretnina, te time dokinuo jedan od mehanizama lokalnoj vlasti da utječu na vlasnike nekretnina koji ih ne stavljaju u funkciju. Također, ni Zakon o komunalnom gospodarstvu ne rješava ovo pitanje, budući da je njime precizirano da onaj gospodarski subjekt koji u poslovnoj godini ne posluje dulje od 6 mjeseci, plaća umanjenu komunalnu naknadu za 50 posto. Budući je Grad Opatija jedan od najaktivnijih članova Udruge gradova RH, predložili smo i izradili konkretne mjere i aktivnosti upravo usmjerene ka spomenutom i potrebnom poboljšanju zakonske regulative, odaslali na adrese mjerodavnih - Sabora RH, Vlade, te resornim ministarstvima, ali nažalost - do sada nisu polučile rezultate. Nezadovoljstvo naše lokalne samouprave oko ove situacije i javno artikuliramo, inzistirali smo i apelirali na više adresa, pa i preko medija, da se ubrza i regulira zakonski rješenje ovakvih problema. S ovakvim gospodarenjem hotelima štete su višeslojne: vlasnici ne plaćaju komunalnu naknadu, korist u obliku prihoda nema ni lokalna samouprava, ni država, radna su mjesta izgubljena, objekti propadaju, a sve to negativno utječe i na imidž turističke destinacije, što u konačnici nosi minus – službeni je stav Grada Opatije.

Nema odgovoraiz In-Mara

U nadi da će izlaskom u javnost pomaknuti stvari, našu pomoć je potražilo dvadeset osoba kojima tvrtka In-Mar duguje sredstva, a to su Anči Brezavšček, Tereza Bošnjak, Janja Ćorluka, Ljubica Gavranović, Marica Glassl, Stoja Ivaničić, Veljko Jeletić, Dunja Jeličić, Milka Kovačević, Davor Lohajner, Mirjana Malovrh, Radojka Marjanović, Dušana Mohorovičić, Anka Peruč, Mirjana Petrušić, Zorka Pozder, Ivan Stanić, Paulo Šebalj, Zora Škarica i Silvana Uni. Nažalost, unatoč višestrukim pokušajima i porukama, kontakt s predstavnicima tvrtke In-Mar, obitelji Marko, nije bilo moguće uspostaviti.
as konkretan posao nije realizirao.
– Razlozi zbog čega radnici rijetko pokreću tužbe radi naplate potraživanja protiv svojih poslodavaca mogu se iščitati na primjeru radnika hotela Paris iz Opatije. Naime taj hotel je tvrtka In-Mar kupila od Liburnije, a radnicima koji su radili u tom hotelu Ugovor o radu je prenesen sukladno Zakonu o radu na novog poslodavca, tj. In-Mar Opatija. Kompanija koja se nikada nije bavila ovom djelatnošću dobiva u srcu Opatije hotel, jednu od dvije kultne kavane u Opatiji i stručne radnike. Nažalost, In-Mar je nedugo nakon kupnje hotel zatvorio za smještaj, a nakon nekoliko godina i kavanu. Naravno, osim par radnika, koji i dalje rade - svi su završili na ulici. Iako je bilo nesporno da su ugovori o radu radnika preneseni sa LRH na In-Mar, poslodavac je od samog početka »zakidao« radnike na njihovim plaćama radi čega su putem sindikata pokrenuli tužbe koncem 2002. godine. Tek deset godina kasnije presude su postale pravomoćne. Međutim, bilo je tu tužbi i radi neisplate otpremnina, jubilarnih nagrada, solidarnih potpora .... Sve sporove su radnici dobili, ali od novca ni traga. Tek se jedan radnik namirio u cijelosti, a jedan djelomično, nakon čega je žiro-račun In-Mar-a blokiran. Radnici su svoja potraživanja zaštitili upisom hipoteka na nekretninama kako In-Mar-a, tako i »Opruge«, međutim u ovršnim postupcima koji su pokrenuti radi naplata svojih tražbina ponovno je zastoj zbog igara »ping-pong loptice« sudaca. Naime, predmeti se rješavaju u sjedištu poslodavca u Varaždinu, gdje u istim postupcima, po istim prijedlozima na istom sudu, različiti suci različito postupaju, pa se sada čekaju rješenja drugostepenog suda.

Odbačene tužbe protiv sindikata

U međuvremenu, sve tvrtke koje su međusobno povezane, na istoj su adresi i s istim osobama koje ih zastupaju, što kroz Upravu, što kroz nadzorni odbor, a u kojima se uvijek pojavljuje Ines Marko (In-Mar, Opruga, Alu-Mar) podnijele su prijedlog za pokretanje predstečajne nagodbe. Preostalim radnicima iz hotela Paris, a koliko doznajemo iz medija, ni radnicima u drugim povezanim društvima (Opruga i Alu-Mar ) ne isplaćuje se plaća, čime odgovorne osobe kod poslodavca čine kazneno djelo, a nadležne institucije, državni inspektorat ne poduzimaju ništa. U više navrata predstavnici Sindikata Istre, Kvarnera i Dalmacije su o problemu radnika hotela Paris govorili na konferencijama za medije, zbog čega je gđa Ines Marko podigla čak 2 tužbe protiv predsjednika SIKD-a zbog duševnih boli koje joj je nanio. Naravno, obje tužbe su odbačene. Ako je Repubika Hrvatska pravna država, kako to naši političari uporno ponavljaju kao papige, zašto se to ne vidi na primjeru radnika hotela Paris iz Opatije? Ili se oni moraju nadati onome da je pravda spora, ali dostižna – bila je konkretna Marina Cvitić, voditeljica Ureda SIKD-a i predsjednica Odbora za turizam SIKD-a.