labinština.info Labinska sindikalistica nasljedila Brunu Bulića: Ovo je njena priča
- Detalji
- Kategorija: Iz medija
- Objavljeno: Srijeda, 21 Ožujak 2018 12:06
Marina Cvitić, novoizabrana predsjednica Sindikata Istre, Kvarnera i Dalmacije dobro je poznata Labinjanima. Rođena je 1960. godine a radni vijek započela je u hotelskom poduzeću „Rabac" 1979. godine. U 23 godine radnog staža u Rapcu bila je sekretarica direktora, referent organa upravljanja, referent u platnom uredu, tajnica direktora, voditelj knjige dionica. „Svaki posao bio je interesantan na svoj način, svaki je zahtijevao rad s ljudima i komunikaciju i svaki posao koji sam obavljala, pomogao mi je kasnije u sindikalnom radu", rekla nam je.
U 15 dana sindikat dobio 400 novih članova
„Sindikalni rad započela sam 1996. godine najprije kao član Radničkog vijeća i član Izvršnog odbora Sindikata u tadašnjem hotelskom poduzeću Rabac, a već početkom 1997. godine kao predsjednica RV i zamjenica sindikalnog povjerenika. Početkom 1998. godine zajedno s tadašnjim sindikalnim povjerenikom Srećkom Mohorovićem i ostalim povjerenicima sindikata u Rapcu pokrećem postupak izlaska iz Samostalnog sindikata ugostiteljstva i turizma Hrvatske, a zajedno sa nama u Sindikat Istre prelaze i svi članovi sindikata", prisjeća se naša sugovornica.
U roku od nepunih 15 dana preko 400 tadašnjih članova prelaze iz SSUTH-a u tadašnji Sindikat Istre. Do listopada 2002. pokreće slijedeće radikalne sindikalne aktivnosti u Rapcu: prosvjed radi prodaje Maslinice, štrajk za povećanje plaće, reviziju pretvorbe i privatizacije Rapca.
"Oštro sam upozoravala na Skupovima radnika, na konferencijama za medije. Svaka moja akcija imala je i svoju reakciju od strane mojih pretpostavljenih rukovodioca, ali i direktora. Bilo je tu razgovora u četiri oka, bilo je tu i zastrašivanja. Takvo ponašanje poslodavca s jedne strane, te bezrezervna podrška mojih kolega iz Radničkog vijeća i sindikata s druge strane davali su mi poticaj da ustrajem na tom putu na kojem mi je interes radnika bio na prvom mjestu", rekla je.
Njen rad prepoznali su u Sindikatu Istre, odnosno Sindikatu Istre i Kvarnera i u listopadu 2002. godine nakon odlaska u mirovinu voditelja ureda iz Labina Bruna Viškovića, zasnovala je radni odnos u Sindikatu na mjestu voditeljice ureda.
*Kako je nadalje tekla Vaša karijera?
- Od listopada 2002. obavljam poslove voditeljice ureda Sindikata Istre i Kvarnera za istočnu obalu Istre i Kvarner, a nakon osnivanja podružnica u Dalmaciji vodim i te podružnice. Vodila sam i vodim podružnice raznih djelatnosti (u komunalnim društvima, društvima u djelatnosti rudarstva, metalurgije, građevine, zračnog prometa, tekstila i ostalih djelatnosti); vodim podružnice u privatiziranim kompanijama, kompanijama u vlasništvu JLS, ali i onih koje su još uvijek u vlasništvu RH), predsjednica sam Odbora za turizam Sindikata Istre, Kvarnera i Dalmacije i koordiniram i vodim sve podružnice u djelatnosti turizma od Umaga do Dubrovnika, član sam pregovaračkog tima za nacionalni Kolektivni ugovor za ugostiteljstvo, predsjednica sam zajedničkog tijela za tumačenje Kolektivnog ugovora ugostiteljstva i potpredsjednica socijalnog vijeća za turizam RH.
*Što vam je bio prioritet u radu?
- Tijekom svog sindikalnog rada koji je započeo još i prije nego sam bila član Sindikata Istre, uvijek sam se zalagala za unapređenje prava i interesa prije svega članova, a onda i svih radnika. Moj dosadašnji rad bio je prepoznatljiv, cijenjen od strane sindikalnih povjerenika, članova Izvršnih odbora sindikalnih podružnica, članova Radničkog vijeća sa kojima sam surađivala ali i članova sindikata u tim podružnicama. Zastupala sam interese radnika u Nadzornim odborima najprije u tadašnjem Rapcu, pa u Parkovima d.o.o. Opatija, u Labinprogresu-TPS d.o.o. Labin, zatim u Jadran d.d. Crikvenici i trenutno sam još uvijek član Nadzornog odbora u Holcimu Hrvatska d.o.o. Koromačno. Na te funkcije imenovala su me Radnička vijeća i bila sam predstavnica radnika u Nadzornim odborima. Negdje sam to obavljala bez naknade, negdje uz simboličnu naknadu, a negdje uz pristojnu naknadu.
U svom radu nastupam samoinicijativno, proaktivno, dajem sugestije i prijedloge rješenja, slušam povratne informacije povjerenika, a onda zajednički donašamo odluke, neovisno o kakvim se odlukama radi. Svoj odnos prema povjerenicima temeljim prije svega na prijateljstvu i kolegijalnosti, a tek onda na profesionalni odnos mene kao profesionalnog radnika prema povjereniku. Upravo radi takvog odnosa sa članstvom, ostajem u dobrim odnosima i sa povjerenicima nakon gašenja podružnica, a većinom se takvi članovi aktiviraju u drugim kompanijama gdje započnu raditi.
Radnici ovrhom do plaća i otpremnina
*Gdje ste danas aktivni na Labinštini?
- Na Labinštini sam zastupala, odnosno zastupam radnike u Holcimu (Hrvatska) u Koromačnu, Holcim mineralni agregati Nedešćina, ITV Most Raša, Labinprogres-TPS Labin, P.P.C. Buzet u Labinu (Cimos), Rockwool Potpićan, 1. maj Labin, Valamar u Rapcu, Maslinica Rabac, Elektra Labin, CR Abitare. U svim kompanijama imamo potpisani Kolektivni ugovor kojim su prava radnika utvrđena povoljnija u odnosu na zakonske odredbe, a svake godine u pregovorima povećavamo materijalna prava radnika, plaće, božićnice, regresi za GO i slično.
Bitnu ulogu je SIK pod mojim vodstvom imao u ostvarivanju prava radnika u propalim kompanijama kao što su Shellbox Labin gdje su se radnicima u ovršnom postupku isplatile 2 neisplaćene plaće i otpremnine; Amfori Rabac, također se radnicima isplatile zaostale neisplaćene plaće; Benettonu koji je promijenio sjedište poslovanja iz Labina u Osijeku, a radnicima su na inicijativu SIK-a isplaćene 20% veće otpremnine u odnosu na zakonom predviđene.
Radnicima u tekstilnim tvrtkama talijanskih poduzetnika Se.De i Ir-Za nakon niza štrajkova, tužbi i pokretanja stečaja uspjeli smo barem isplatiti pripadajući dio iz sredstava Agencije za osiguranje radničkih potraživanja, a radnicima Ec-Comm-a, također iz Labina, uspjeli smo u ovršnom postupku djelomično isplatiti neisplaćene plaće i otpremnine, kao i radnicima Prvomajske Jager iz Raše. Nažalost radnici Euro Okova iz Raše, te United clothing iz Potpićna unatoč naporima sindikata nisu uspjeli namiriti svoja potraživanja.
*Zašto ste prihvatili kandidaturu za predsjednicu Sindikata?
- Bez lažne skromnosti mogu reći da imam jako puno sindikalnog znanja; isto tako da sam u ovih gotovo 16 godina profesionalnog sindikalnog rada posebno uz našeg predsjednika Bruna Bulića stekla jako puno iskustva i mudrosti, od koga sam jako puno naučila. Sposobna sam bila rješavati probleme u podružnicama sa kojima sam koordinirala, a hrabrost da se suočim sa problemima i izazovima nikada mi nije nedostajala. Obzirom na veliku podršku sindikalnih podružnica u predkandidacijskom postupku (gdje je svaka podružnica imala mogućnost da predloži 1 kandidata za predsjednika/cu), odlučila sam prihvatiti kandidaturu za predsjednicu SIKD-a.
Uvjerena sam da zajedno sa kolegama voditeljima i radnicima ovog Sindikata, zajedno sa članovima predsjedništva, kao i sindikalnim povjerenicima koji su nam veoma odani, mogu nastaviti tamo gdje će dosadašnji, dugogodišnji predsjednik Bruno Bulić stati i da neću iznevjeriti one koji su ovaj Sindikat osnovali, koji su ga gradili i doveli do toga da bude prepoznatljiv u sindikalnom svijetu Hrvatske. 103 sindikalne podružnice, oko 5.000 aktivnih plaćajućih članova sindikata, logistika koju nemaju niti neke sindikalne središnjice a kamoli sindikati, zasigurno su stabilni temelji da nastavimo zajedno istim tempom i s istim imperativom sindikalne solidarnosti. (Razgovarao: Kristian Stepčić Reisman