vijesti.hrt.hr Kako izgleda Praznik rada na hrvatski način

bulic st4.jpg.688x388 q85 crop upscale

Kako izgleda Praznik rada na hrvatski način - je li se sve svelo za grčevitu borbu kako dobiti besplatnu porciju graha, a ne kako pobijediti u borbi za bolje sutra? Možemo li uopće zamisliti Hrvatsku blokiranu jer su radnici i umirovljenici nezadovoljni plaćama, mirovinama, reformom mirovinske politike? To nam se uistinu čini nemogućim. Zašto je to tako pitali smo u Studiju 4 Brunu Bulića iz Sindikata ugostitelja i hotelijera Istre i Kvarnera.

Bulić kaže kako je problem u tome što hrvatski radnici još uvijek ne znaju svoju poziciju u kapitalističkom društvenom uređenju. "Kada govorimo o grahu, fritajama u Istri, u Dalmaciji o brudetu... - to je novac poreznih obveznika. Znaju li građani da je to njihov novac, a ne novac gradonačelnika? Znaju li da taj novac mogu usmjeriti na predškolski odgoj? Znaju li da ne moraju birati tri, četiri puta iste osobe koje su njima nanijele štetu? Stara je poslovica i ja ću biti grub - ali samo budala ponavlja istu pogrešku i očekuje drukčiji rezultat", kaže Bulić. Zaključuje da hrvatski građani ne znaju svoju moć na izborima i ne kažnjavaju one koji su ih varali. Tu, kaže, nastaje osnovni problem.

http://vijesti.hrt.hr/441897/kako-izgleda-praznik-rada-na-hrvatski-nacin

novilist.hr KOMENTAR Hrvatska je grobar radničkih prava

Hrvatska-je-grobar-radnickih-prava ca large

Autor: Darko Pajić
Objavljeno: 27. travanj 2018. u 17:55

Nesigurnost i stalan strah za radno mjesto ovdje je način života. Ne idu ljudi raditi u Švicarsku, Njemačku, Irsku ili neku drugu zemlju samo zbog visine plaće. Idu i zbog sigurnosti radnog mjesta, zbog poštovanjaradničkih prava, zbog reda i zakona, jasne odgovornosti radnika i poslodavca, svega onoga što Hrvatskoj nedostaje

U hrvatskoj Vladi vlada teški sukob interesa. Jer ne možeš istovremeno tražiti da ljudi obvezno rade dvije godine duže do mirovine i promicati demografsku politiku, odnosno očekivati kako će produljeni radni vijek i mogućnost zapošljavanja umirovljenika zaustaviti masovni bijeg ljudi iz Hrvatske. Jedno isključuje drugo.

Pritom nije najveći problem raditi do 67. godine života, već to što će većina građana i dalje jedva preživljavati s premalim plaćama dok je u radnom odnosu, a poslije crkavati od gladi s dvije do tri tisuće kuna mirovine kojoj se većina može nadati.

Međutim, ono što je najteže ljudima nije i najveći problem ministra rada i mirovinskog sustava Marka Pavića koji jučer kaže kako »nitko neće ići s posla na groblje ni raditi do iznemoglosti«.

Zar stvarno misli da bi to nekoga moglo utješiti i umiriti, pa onda i motivirati da ostane raditi i živjeti u Hrvatskoj?

Jučer je premijer Andrej Plenković iznio prijedlog niza reformskih mjera, a produljenje radnog vijeka samo je jedna od njih. Ali najvažnija i najbolnija za sve koji rade u Hrvatskoj. Ujedno je i najveći promašaj. Zato što ta reforma ide preko leđa radnika, a ignorira sve državne grijehe u ovih 20 i više godina nakon završetka rata. Jer nitko nije iskreirao više nereda i nepravde u radničkim odnosima i pravima kao hrvatske vlade dosad. A svima je zajedničko, pa tako i Plenkovićevoj Vladi, što odbijaju pogledati istini u oči.

Podaci Eurostata na razini cijele Europske unije govore kako je 2,3 posto radnika zaposleno na ugovore koji ne traju duže od tri mjeseca, a u tome neslavno prvo mjesto drži Hrvatska u kojoj je na nesigurne poslove osuđeno čak 8,4 posto zaposlenih.

Dakle, najgori smo u Europi po kresanju radničkih prava, uvjerljivo najgori. Eurostat nažalost ne bilježi sve one tisuće ljudi koji u Hrvatskoj rade preko agencija, privremeno i bez papira, na pola radnog vremena, a u stvari na puno više, ne bilježe sve one sezonske radnike, ugostitelje, konobare, kuhare, sobarice i druge, čija su prava često svedena na milostinju poslodavca. Uredno je moguće da posao odradite, a plaću ne vidite, sve prijavite inspekciji rada i onda se ništa ne dogodi, jer nikoga nije briga.

Moguće je da dogovorite plaću od 5 tisuća kuna, a dobijete dvije, tri ili ništa, moguće je da se ozlijedite na radu i nemate ne samo za doktora, nego niti za prijevoz do kuće, jer ste zapeli negdje na otoku ili jadranskoj obali kao sezonac.

Nema efikasne države koja o tome brine. Ovdje je normalno da državne zakone krše čak i državne tvrtke i službe, jer će i oni uredno na dan ili dva prekinuti ugovor na određeno vrijeme, pa ga onda ponovo potpisati s radnikom, iako je to zakonom zabranjeno. Poslodavac vas u Hrvatskoj može doslovno ucjenjivati, tjerati na prekovremeni i noćni rad i isti ne plaćati, može vas otpustiti bez ikakve otpremnine. Radne sporove rješavaju predmetima zatrpani i neefikasni sudovi.

Čeka se godinama na presudu, a u tom razdoblju treba od nečega živjeti. Pa vi tužite poslodavca, koji u pravilu ima novaca za sposobne odvjetnike spremne iskoristiti svaku rupu u zakonu ili administrativnu grešku. Kako uopće riskirati plaćanje sudskih troškova ako znate da zbog toga možete završiti kao ovršni rob i još jedan u besprizornoj koloni blokiranih. Nesigurnost i stalan strah za radno mjesto ovdje je način života. A sada bismo u toj baruštini trebali raditi još dvije godine duže.

SDP i HDZ su združena braća. Fascinantno okrutni, nesposobni i slijepi. Jednaki. SDP-ovi lažni socijaldemokrati mijenjali su 2013. i 2014. godine Zakon o radu i od tada je udio radnika s nesigurnim ugovorima o radu porastao s 10 na 22,2 posto, danas vjerojatno i više. HDZ-ovci nastavljaju gaziti, pa produljuju takav nakaradni radni vijek i usput se čude hrvatskim ekonomskim izbjeglicama kad progovaraju o užasno negativnim demografskim trendovima. Pustoši nastaloj zbog stotina tisuća ljudi koje godišnje nestaju iz ove zemlje.

U pravu je Pavić, nitko neće ići s posla na groblje, već s groblja na posao. Zato što su u Hrvatskoj sahranjena radnička prava. A ovo što sada slušamo iz Vlade tiha je misa zadušnica. Za udruženi zločinački pothvat HDZ-a i SDP-a protiv radnika.

Ne idu ljudi raditi u Švicarsku, Njemačku, Irsku ili neku drugu zemlju samo zbog visine plaće. Idu i zbog sigurnosti radnog mjesta, zbog poštovanja radničkih prava, zbog reda i zakona, jasne odgovornosti radnika i poslodavca, svega onoga što Hrvatskoj nedostaje. Ali tu reformu ovdje nema tko osmisliti. Ni provesti. Naša će Vlada velikodušno dopustiti umirovljenicima da rade. Možda su u pravu. Kako su krenuli, drugih radnika uskoro neće ni biti.

Fiuman.hr Bačinović izabran za predsjednika Gospodarsko socijalnog vijeća PGŽ

gsv

Na ovotjednoj izbornoj sjednici Gospodarsko socijalnog vijeća PGŽ za novog predsjednika u narednom jednogodišnjem mandatu izabran je Damir Bačinović, regionalni povjerenik Sindikata metalaca.

Za njegovog zamjenika izabran je Nenad Seifert, regionalni direktor HUP-a.

Novo rukovodstvo najavilo je aktivniji pristup u ukazivanju na ozbiljne probleme regionalnog gospodarstva.

Između ostalog Bačinović je najavio da će uputiti zahtjev Gradskom vijeću Grada Rijeke i Županijskoj skupštini za održavanje tematskih sjednica o stanju u gospodarstvu, a posebno u 3.maju.

dw.com Nova nada za hrvatsku brodogradnju?

dw uljANIK
Uz prvu naoko ozbiljniju političku inicijativu iz Hrvatske prema EU za spas posrnule nacionalne brodograđevne djelatnosti vezane su, međutim, i ozbiljne sumnje da je možda riječ o privatno-interesnim motivima.

Crni dani hrvatske brodogradnje doživjeli su prošli tjedan rijetko viđen tračak svjetla, na jednoj plenarnoj sjednici u Europskom parlamentu. Hrvatski zastupnik Ivan Jakovčić, naime, inicirao je raspravu pozivom Europskoj komisiji da priskoči u pomoć cjelokupnoj brodograđevnoj djelatnosti na ovom kontinentu. Taj sektor ugrožen je javno subvencioniranom konkurencijom s Dalekog istoka, dok ga je EU usmjerila strogo prema tržištu. Pojedine bogatije i utjecajnije zemlje članice ne drže se sasvim toga, doduše, pa nalaze razne načine da svojim brodograditeljima olakšaju poslovanje, kao i u nekim drugim gospodarskim granama, npr. poljoprivredi.

Značajan je to moment posebice za hrvatsku brodogradnju, sasvim privatiziranu prije pet godina, no s jako lošim rezultatima restrukturiranja koje je uslijedilo, iako je država taj proces sufinancirala s čak 30,6 milijardi kuna. Čim je nedavno zaustavljen dotok javnog novca, krenuli su otkazi, najprije u Brodosplitu koji će ubrzo navodno ostati bez većine stalnih dosadašnjih radnika. Pulski škver Uljanik, proteklih godina istican kao najuspješnije hrvatsko brodogradilište, s ovom je godinom također dospio na sam rub propasti. No zatim je prihvaćena dokapitalizacijska ponuda tajkuna Danka Končara, premda uz brojne nejasnoće i otpor uznemirenih radnika.

Izgubljene pozicije Hrvatske

Opširnije:dw.com Nova nada za hrvatsku brodogradnju?