- Već se nekoliko godina za redom osjeća nedostatak radnika u turizmu. Iz toga proizlaze i mnogobrojna kršenja njihovih prava, od prava na dan tjednog odmora ili na pauzu između dva radna dana, do puno većih problema kao što su niske plaće, što je danas bila i tema na panelima. Evidentno je da je motivacija radnika za odabir zanimanja u turizmu upravo plaća, prihod. Oni bi se rado vratili kada bi plaća bila veća. Ove godine zbog koronakrize sezona je prilično kasno krenula, ali je bila neočekivano dobra. Činjenica je da su radnici doslovce pljuvali krv od napora. Nije bilo dovoljno kadra, država nije osigurala sve preduvjete da bi se pravovremeno moglo uvesti dovoljno radne snage. S obzirom da se vrlo dug period nije radilo, interesa je bilo, i radnika i poslodavaca, da se turisti prime i da se ostvare neki prihodi za, između ostalog, i veće plaće radnicima.

Kako mlade privući da rade u turizmu? Kazati im da će raditi tri do pet mjeseca u sezoni za malu plaću koja je za 20 posto niža od državnog prosjeka (5.680 kuna)? Da će raditi bez slobodnog dana ili bez pauze? Kako će živjeti samo od sezonskog rada? Da u tim uvjetima neće moći planirati život i obitelj? Strašno me smeta kada poslodavci traže opravdanje za situaciju, a ne vide što su oni sami mogli napraviti da bi radnicima bilo bolje. Sigurna sam da su skoro svi mogli više uložiti u standard radnika. Da su kod nas uvjeti dostojni čovjeka, radnici bi nam ostali i ne bi nam bili potrebni stranci. Inače, moram reći da su gospodarstvenici tijekom ovog skupa radije šetali Dubrovnikom umjesto da se informiraju i slušaju o uvjetima i plaćama radnika, poručila je Cvitić.