istarski.hr Ovakav razvoj sezonskog turizma postaje društveno zlo za Hrvatsku
- Detalji
- Kategorija: Iz medija
- Objavljeno: Ponedjeljak, 12 Listopad 2015 09:04
U povodu Dana hrvatskog turizma, koji 14. listopada počinju u Poreču, Bruno Bulić i Marina Cvitić, predsjednik Sindikata Istre, Kvarnera i Dalmacije i predsjednica njegova Odbora za turizam, održali su 12. rujna konferenciju za novinare kako bi skrenuli pozornost na negativne strane hrvatskog turizma, o čemu se, naglasili su, rijetko priča.
Napomenuli su da niti želie, niti hoće osporavati da je turizam jedina rastuća gospodarska djelatnost u Hrvatskoj koja značajno puni proračunsku blagajnu, da zapošljava, makar na određeno vrijeme, tri do četiri mjeseca te da u ovoj djelatnosti radnici dobivaju plaću na vrijeme i da ona neznatno, ali ipak svake godine raste, no naglašavaju da će bez pomaka u smislu produžavanja sezone i zapošljavanja na neodređeno vrijeme te zakonskog reguliranja standarda u turizmu, čime bi se spriječilo izrabljivanje radnika, biti sve manje osmjeha ni licu turističkih radnika, koji su ključ uspjeha u turizmu.
Poražavajući rezultati analize
Ako „Program Hrvatska 365 dana", kojeg su osmislili Ministarstvo turizma i Hrvatska turistička zajednica ne bude dao bolje rezultate u cilju produženja sezone, odnosno cjelogodišnjeg poslovanja tustičkih destinacija, ovakav daljnji razvoj sezonskog turizma, kao što je sada, postaje društveno zlo za Hrvatsku.
Već nekoliko sezona za redom postižu se rekordni rezultati, ovogodišnja turistička sezona posebno, međutim, od toga malo koristi ima domicilno stanovništvo i radnici. Naime, analizom zaposlenosti SIKD je došao do poražavajućih rezultata. Unatoč povećanom broju noćenja i dolazaka turista, sve velike turističke kompanije ima manji broj stalno zaposlenih radnika u odnosu na prethodne godine, a omjer stalno zaposlenih i sezonskih radnika dosegao je zabrinajvajućih 1:3. Nerijetko se kompanije stimulirajućim otpremninama i dalje rješavaju starijih stalno zaposlenih radnika, a nadomještaju se stalnim sezoncima ili sezoncima. Taj je trend započeo u Istri, ali se, nažalost, proširio i u ostatku Hrvatske.
Plaće zaostaju 14 posto za prosječnom plaćom
Turizam karakteriziraju i niske plaće. Naime, prosječna netto plaća radnika u djelatnosti zaostaje 14 posto u odnosu na prosjek RH i, za prvih sedam mjeseci ove godin, ne doseže niti pet tisuća (4.995) kuna. Uzmemo li u obzir da u prosjek ulaze i plaće menegera i članova Uprave, kojima je plaća i do deset puta veća u odnosu na prosječnu plaću i koje ne iznose ispod 30 tisuća mjesečno, da u taj prosjek ulaze i dodaci po osnovi otežanih uvjeta rada (nedjeljom, blagdanom, dvokratno ili u smjenama,) te minuli rad, dolazimo do poražavajućeg podatka da je prosječna plaća turističkih „proizvodnih radnika" (kuhar, konobar, recepcioner) oko 3.500,00 kuna, a taj prosjek, primjerice, sobarice rijetko kada dosegnu, a to je jedno od najtežih zanimanja u turizmu. Žalosno je i apsurdno da su radnici koji su ključ uspjeha u turizmu, kao jedine gospodarske djelatnosti u RH koja uspješno posluje i koja je pokretač gospodarstva te daje najveći doprinos javnim financijama RH, podcijenjeni. 180 kuna veća plaća, u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, prvenstveno je rezultat vladinih mjera i povećanja neoporezivog osobnog odbitka, a tek neznatno rezultat povećanje plaća kod poslodovca.
Kompanije ne žele primjenjivati predložene standarde rada
Nadalje, zbog nepostojanja propisa kojim su utvrđeni standardi rada u turizmu, radnici se iskorištavaju i izrabljuju do te mjere da mnogi sezonski radnici posebno u dobi iznad 50 godine, zbog nemogućnosti udovoljavanja zahtjevima poslodavaca, više ni ne traže posao u turizmu. Naime, iako je Ministarstvo turizma snosilo troškove izrade standarda koji je izradio Hoteljerski fakultet u Opatiji, te standarde turističke kompanije ne priznaju niti ih žele primjenjivati, a napravili su ih stručnjaci. Rezultat toga je da turizam postaje jedna velika tvornica nepriznatih invalida. Svim ministrima turizma, od Pave Zupan Rusković do zaključno s Darkom Lorencinom, predlagali smo da standardi rada budu sastavni dio kategorije hotela; ovisno o broju zvjezdica kojima je objekt kategoriziran, mora biti određen broj radnika i određenog zanimanja po smještajnoj jedinici. Na taj način sačuvalo bi se zdravlje radnika, ali i kvaliteta usluga; ujedno bi se povećao broj zaposlenih, a to bi i Ministarstvu turizma, a i Vladi RH trebalo biti prioritet. Nažalost, nema sluha.
Za koga graditi nove objekte ako nisu na korist građanima?
Daljnji problem proizlazi iz Strategije razvoja turizma Hrvatske po kojoj je intencija povećanja hotelskog sadržaja iako je već sada evidentan nedostatak radnika u pojedinim regijama. I dok sada u turističke regije, zbog pada industrijske proizvodnje u ostalim dijelovima zemlje, dolaze raditi radnici i radnice iz ostalih gospodarski manje razvijenih krajeva RH, kada se gospodarska situacija poboljša, možemo očekivati jeftinu radnu snagu iz manje razvijenih zemalja, čime će se trend zaostajanja prosječnih plaća u turizmu samo povećavati.
Zato se opravdano postavlja pitanje: za koga graditi nove objekte ako tu neće raditi naši građani i ako to nije u korist naših građana, kada dobit ionako izvlače vlasnici koji su većinom stranci, zbog čega RH ima malo koristi? Smatramo svojom obvezom uvijek podsjetiti: na to je upozorila i potpredsjednica Svjetske turističke organizacije na Danima hrvatskog turizma koji su pred nekoliko godina održani u Rovinju i koja je rekla dvije stvari na koje nitko od mnogobrojnih visokopozicioniranih turističkih radnika, ali ni političara nije replicirao: nije dopušteno da stranac dolazi u moj zavičaj i stvara profit s radnicima koji nisu iz mog zavičaja i nije dopušten nikakav zahvat u prostoru ako on nije u interesu stanovništva.