regionalexpress.hr SIKD: Ovakav razvoj sezonskog turizma postaje društveno zlo za Hrvatsku!
- Detalji
- Kategorija: Iz medija
- Objavljeno: Ponedjeljak, 12 Listopad 2015 09:19
BRUNO BULIĆ - PREDSJEDNIK SIKD-a I MARINA CVITIĆ - PREDSJEDNICA ODBORA ZA TURIZAM SIKD-a
'Obzirom na činjenicu da 14. listopada počinju Dani hrvatskog turizma u Poreču, u kojem će se pričati o pozitivnim stranama Hrvatskog turizma, kojih zacjelo i ima i koje mi ne osporavamo, htjeli smo skrenuti pozornost i na one negativne strane koje nosi ovakav turizam, a o kojima se nažalost rjetko priča', rekli su danas uvodno na konferenciji za novinare Bruno Bulić predsjednik SIKD-a i Marina Cvitić predsjednica Odbora za turizam SIKD-a.
'Naime, niti želimo niti hoćemo osporavati da je turizam jedina rastuća gospodarska djelatnost u Hrvatskoj koja značajno puni proračunsku blagajnu, da zapošljava, makar na određeno vrijeme 3 – 4 mjeseca, te da u ovoj djelatnosti radnici dobivaju plaću; dobivaju je na vrijeme i neznatno, ali ipak svake godine raste.
Međutim, bez pomaka u smislu produžavanja sezone i zapošljavanja na neodređeno vrijeme, te zakonskog reguliranja standarda u turizmu, čime bi se spriječilo izrabljivanje radnika, bit će sve manje osmjeha ni licu turističkih radnika, koji su ključ uspjeha u turizmu', rekla je Cvitić.
Poručila je da ukoliko „Program Hrvatska 365 dana" koju su osmislili Ministarstvo turizma i Hrvatska turistička zajednica ne bude dao bolje rezultate u cilju produženja sezone, odnosno cjelogodišnjeg poslovanja tustičkih destinacija, ovakav daljnji razvoj sezonskog turizma, kao što je sada, postaje društveno zlo za Hrvatsku.
Napomenula je i da se već nekoliko sezona za redom postižu rekordni rezultati, ovogodišnja turistička sezona posebno, međutim, tvrdi, 'od toga malo koristi ima domicilno stanovništvo i radnici. Naime, analizom zaposlenosti došli smo do poražavajućih rezultata. Unatoč povećanom broju noćenja i dolazaka turista, sve velike turističke kompanije ima manji broj stalno zaposlenih radnika u odnosu na prethodne godine, a omjer stalno zaposlenih i sezonskih radnika dosegao je zabrinajvajućih 1:3. Nerijetko se kompanije stimulirajućim otpremninama i dalje rješavaju starijih stalno zaposlenih radnika, a nadomještaju se stalnim sezoncima ili sezoncima. Taj je trend započeo u Istri, ali se, nažalost, proširio i u ostatku Hrvatske'.
Dalje naglašava: 'Turizam karakteriziraju i niske plaće. Naime, prosječna netto plaća radnika u djelatnosti zaostaje 14% u odnosu na prosjek RH i, za prvih sedam mjeseci ove godin, ne doseže niti 5000,00 (4995,00) kuna. Uzmemo li u obzir da u prosjek ulaze i plaće menegera i članova Uprave, kojima je plaća i do 10 puta veća u odnosu na prosječnu plaću i koje ne iznose ispod 30.000 kuna mjesečno, da u taj prosjek ulaze i dodaci po osnovi otežanih uvjeta rada (nedjeljom, blagdanom, dvokratno ili u smjenama,) te minuli rad, dolazimo do poražavajućeg podatka da je prosječna plaća turističkih „proizvodnih radnika" (kuhar, konobar, recepcioner) oko 3.500,00 kuna, a taj prosjek, primjerice, sobarice rijetko kada dosegnu, a to je jedno od najtežih zanimanja u turizmu. Žalosno je i apsurdno da su radnici koji su ključ uspjeha u turizmu, kao jedine gospodarske djelatnosti u RH koja uspješno posluje i koja je pokretač gospodarstva te daje najveći doprinos javnim financijama RH, podcijenjeni. 180 kuna veća plaća, u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, prvenstveno je rezultat vladinih mjera i povećanja neoporezivog osobnog odbitka, a tek neznatno rezultat povećanje plaća kod posldoavca.
Nadalje, zbog nepostojanja propisa kojim su utvrđeni standardi rada u turizmu, radnici se iskorištavaju i izrabljuju do te mjere da mnogi sezonski radnici posebno u dobi iznad 50 godine, zbog nemogućnosti udovoljavanja zahtjevima poslodavaca, više ni ne traže posao u turizmu. Naime, iako je Ministarstvo turizma snosilo troškove izrade standarda koji je izradio Hoteljerski fakultet u Opatiji, te standarde turističke kompanije ne priznaju niti ih žele primjenjivati, a napravili su ih stručnjaci. Rezultat toga je da turizam postaje jedna velika tvornica nepriznatih invalida. Svim ministrima turizma, od Pave Zupan Rusković do zaključno s Darkom Lorencinom, predlagali smo da standardi rada budu sastavni dio kategorije hotela; ovisno o broju zvjezdica kojima je objekt kategoriziran, mora biti određen broj radnika i određenog zanimanja po smještajnoj jedinici. Na taj način sačuvalo bi se zdravlje radnika, ali i kvaliteta usluga; ujedno bi se povećao broj zaposlenih, a to bi i Ministarstvu turizma, a i Vladi RH trebalo biti prioritet. Nažalost, nema sluha.
Daljnji problem proizlazi iz Strategije razvoja turizma Hrvatske, po kojoj je intencija povećanja hotelskog sadržaja iako je već sada evidentan nedostatak radnika u pojedinim regijama. I dok sada u turističke regije, zbog pada industrijske proizvodnje u ostalim dijelovima zemlje, dolaze raditi radnici i radnice iz ostalih gospodarski manje razvijenih krajeva RH, kada se gospodarska situacija poboljša, možemo očekivati jeftinu radnu snagu iz manje razvijenih zemalja, čime će se trend zaostajanja prosječnih plaća u turizmu samo povećavati.
Zato se opravdano postavlja pitanje: Za koga graditi nove objekte ako tu neće raditi naši građani i ako to nije u korist naših građana, kada dobit ionako izvlače vlasnici koji su većinom stranci, zbog čega RH ima malo koristi? Smatramo svojom obvezom uvijek podsjetiti: Na to je upozorila i potpredsjednica Svjetske turističke organizacije na Danima hrvatskog turizma koji su pred nekoliko godina održani u Rovinju i koja je rekla dvije stvari na koje nitko od mnogobrojnih visokopozicioniranih turističkih radnika, ali ni političara nije replicirao: nije dopušteno da stranac dolazi u moj zavičaj i stvara profit s radnicima koji nisu iz mog zavičaja i nije dopušten nikakav zahvat u prostoru ako on nije u interesu stanovništva', istaknuli su predsjednica Odbora za turizam SIKD-a Marina Cvitić i predsjednik SIKD-a Bruno Bulić. (rex/foto arhiva)