regionalexpress.hr Odgovorno društvo će radnike za brodogradnju školovati, a ne uvoziti’
- Detalji
- Kategorija: Iz medija
- Objavljeno: Utorak, 20 Listopad 2015 11:15
RAJKO KUTLAČA NA DANAŠNJOJ KONFERENCIJI
Voditelj ureda Sindikata Istre, Kvarnera i Dalmacije Rajko Kutlača rekao je kako ih je na ovu konferenciju ponukala otvorena tema nedostatka kvalitetnih kadrova u Hrvatskoj za potrebe brodogradnje i potreba za njenim velikim uvozom te skandalozan stav predsjednice HUP-a gospođe Gordane Deranja po tom pitanju. Iako su povod izjave sa okruglog stola naziva „Perspektiva hrvatske brodogradnje" iz dosadašnjih istupa poslovnih subjekata jasno je da bi ona bila slična i u drugim privrednim djelatnostima. Pri raspravi o ovoj temi svi izbjegavaju preuzeti svoj dio odgovornosti što je stanje takvo, ako je takvo.
Naprosto nas smeta što se problem rješava uvozom radne snage umjesto da se gleda dugoročno i da se na kvaliteti radi za vrijeme školovanja, kao što se nekad radilo, plaćenim praktičnim radom u samim poduzećima sa mentorima iz proizvodnje, a zainteresiranost mladih ljudi za ta teška zanimanja pobudi cijenom rada, uvjetima rada i radom na neodređeno vrijeme. Današnji rukovodeći, inženjerski i stariji proizvodni kadar svih brodogradilišta je na taj način školovan. Kvalitetni „stari majstori" su na taj način proizvodili kvalitetne „mlade majstore". Njima je netko pokazivao i obučavao ih na radnom mjestu. Zar se to zaboravilo? Danas toga nema. Ni nekad nisu sa fakulteta izlazili inženjeri koji su mogli osmisliti, projektirati i konstruirati novi brod. To se uči godinama, a neki ne nauče nikad kao i kvalificirani majstori. Sreća je što ima onih koji nauče. Od početnika koji za vrijeme školovanja nije ni vidio radno mjesto na kojem bi trebao raditi na može se očekivati da bude kvalitetan majstor odmah nakon škole. Neprihvatljiva je teza kako naprosto ne postoji interes za brodograđevna (i druga proizvodna) zanimanja. Neka svi koji to tvrde objave kolika je plaća mladog radnika zagarantirana ugovorom o radu. Neka kažu sa koliko mladih radnika su odmah sklopili ugovor o radu na neodređeno vrijeme. Mladi ljudi traže plaćen posao na neodređeno vrijeme. Žele živjeti. Zar zaista možemo očekivati da osnovna plaća (kad bi odmah i bio ugovor na neodređeno vrijeme) manja od 3000 kuna bruto može privući mlade ljude. Možda to ne mora biti sav iznos koji mladi radnik može ponijeti kući, ali to je iznos koji je zagarantiran ugovorom za normalno radno vrijeme. Možda se može zaraditi i više pod određenim uvjetima, ali to je ono što bi trebalo privući mlade ljude da se opredijele za ta ipak teška zanimanja. To i činjenica da ima posla. Neka gospođa Deranja javno kaže kolika je ugovorom o radu zagarantirana plaća mladog radnika u Tehnomontu. Neka to kažu i rukovodioci u onih više desetaka poduzeća u što su pretvorili brodogradnju u Splitu. Neka to kažu svi koji traže uvoz radne snage uz obrazloženje da se ovdje ne može pronaći odgovarajući kadar. Hvale vrijedna javna ponuda sigurnog zaposlenja, onima koji su kvalificirani za brodograđevna zanimanja, gospodina Brgića sa nedavnog okruglog stola „Perspektiva hrvatske brodogradnje" će na žalost i zbog toga teško pasti na plodno tlo. Onda se traže rješenja u uvozu radne snage umjesto da se poduzmu mjere kako bi se kod nas, redefiniranim obrazovnim sustavom, ali i direktnim učešćem proizvodnih poduzeća u obrazovanju, proizvodio kvalitetan kadar i kako bi se on dobrim uvjetima rada i plaćom privukao i što je još važnije, a zaboravlja se – i zadržao. Sve češća je pojava odlazak, prvenstveno kvalitetne, radne snage u zemlje EU. Nije teško pogoditi zbog čega. Naprosto privreda mora imati oslonac na radnoj snazi iz svog okruženja inače je upitan njezin smisao. Ne odnosi se to samo na brodogradnju, odnosi se na cjelokupnu privredu. Često smo govorili kakve učinke takva politika ima na turizam gdje je društvena neodgovornost u smislu brige za stanovništvo i okruženje na najnižim granama. Stalnog zapošljavanja gotovo ni nema, a iskorištavanje slabo plaćene radne snage je maksimalno bez obzira na enormne zarade. Kako proizvesti, a pogotovo kako zaposliti proizvedeni kadar u toj djelatnosti?
Skandalozna izjava gospođe Deranja, predsjednice HUP-a, kako uvoz radne snage treba zakonski omogućiti traži javnu reakciju ne samo sindikata već šire javnosti i struke. Ako njenu izjavu prihvatimo kao stav članica HUP-a, onda nema svjetla na kraju tunela. Zar ne bi ona sa svoje pozicije predsjednice tako važne udruge i udruga kojoj predsjedava trebala napraviti sve, a uvjereni smo da može puno, da utječe na promjene u obrazovnom sustavu kako bi se proizvodio potreban kvalitetan kadar, a na svoje članice da se taj kadar zaposli. Ne, umjesto toga ona zaziva ozakonjenje uvoza radne snage. Pa u korist koje zemlje i koje domovine. Ne zove li se HUP HRVATSKA udruga poslodavaca. Gdje je tu društvena odgovornost poslovnih subjekata koji moraju biti društveno odgovorni bez obzira na kapitalizam i privatno vlasništvo. Znam da u liberalnom kapitalizmu nije tako, ali mi ne smijemo postati takvo društvo. Moramo reagirati na ovakvu izjavu predsjednice HUP-a. Zakonom treba zabraniti, a ne omogućiti uvoz radne snage. SIKD je protiv uvoza radne snage barem dok se ne iskoriste sve mogućnosti da se ona pronađe „kod kuće". Pod tim mogućnostima podrazumijevamo primjerenu cijenu rada, uvjete rada i sigurnost na najvećoj razini. Tek kad se te mogućnosti iskoriste možemo govoriti o najmanjoj potrebnoj kvoti uvoza. Prioritet mora biti revizija obrazovnog sustava koji treba proizvoditi potreban kadar uz aktivno učešće privrednih subjekata da taj kadar bude kvalitetan odmah nakon završenog školovanja i da se zapošljava. Bez takvih promjena nam ništa ne važe nikakve rasprave o demografskoj slici, a kamoli obnovi. Bez takvih promjena Hrvatska će, na žalost, nestajati u demografskom smislu. Ostat će samo oni sami sebi dovoljni. Ne može ni Pale biti sam na svijetu.
(Rex)