Završeni kolektivni pregovori o cijeni rada u turizmu za 2016. godinu; plaće „veće“, a radnika sve manje

Detalji: Kategorija: Vijesti; Objavljeno: Petak, 08 Srpanj 2016 08:54

turizam konferencija

Predsjednica odbora z turizam Marina Cvitić i predsjednik SIKD-a Bruno Bulić na konferenciji za novinare održanoj danas u Puli informirali su javnost o okončanim pregovorima o cijeni rada u turizmu za 2016. godinu. Istovremeno su iznijeli i svoj kritički pogled na aktualno stanje u turizmu.

U svim turističkim kompanijama u Istri i šire, u sklopu kolektivnih pregovora, dogovoreno je povećanje plaća i drugih materijalnih prava radnika. Ove godine postotak povećanja plaća neznatno je viši u odnosu na protekle godine i kreće se od 2,5% do 5%. Od 1.svibnja povećanje plaće od 2,5% dogovoreno je u Laguni Novigrad iz Novigrada i u rabačkoj Maslinici, s tim što će se u Maslinici dodatno povećati plaće za 1,5% od 1.12.2016. godine. Od 01.06. povećanje plaće od 1,5% dogovoreno je u Maistri, gdje se dodatno plaća povećava od 1.srpnja za još 1,5% pa ukupno povećanje plaće iznosi 3%, dok je u Valamar Rivieri Poreč plaća povećana za 2% od 1.lipnja, a dodatnih 2% od 1.12.2016. godine. U Plavoj Laguni Poreč plaća se povećava za 3% od 1.srpnja, a u Istraturistu Umag ukupno povećanje mase plaće iznosi 5%, a provedeno je povećanjem koeficijenata pojedinih radnih mjesta; povećanje plaće od 1. lipnja odnosi se na 60% zaposlenih. Naime, u Istraturistu su pregovori bili najsloženiji i najzahtjevniji jer je trebalo srediti dosadašnji „kaos" u plaćama, gdje su se za obavljanje istih poslova, bez jasnih kriterija, plaće radnika bitno razlikovale. Trebalo je mijenjati cijeli sustav plaća i prilagoditi ga sustavu plaće Plave Lagune kako bi se brže i bezbolnije moglo preuzeti Kolektivni ugovor Plave Lagune koji je najbolji kolektivni ugovor u djelatnosti u Istri, a vjerojatno i šire. Osim što je najniža osnovna plaća od 3.708,00 kuna najviša, Plava laguna ima u Kolektivnom ugovoru ugovorenu božićnicu u neoporezivom iznosu od 2.500,00 kuna; regres za godišnji odmor od 70,00 kuna bruto po danu godišnjeg odmora; jednokratne dodatke za lipanj i srpanj u iznosu do 500,00 kuna bruto; dar u naravi u neoporezivom iznosu; dar djetetu u neoporezivom iznosu (600,00 kuna). U Istraturistu se, nažalost, nije uspjelo za sada uspjeli izjednačiti s Plavom Lagunom koja je vlasnik Istraturista, ali su pregovarači na dobrom putu. Već prošle godine započet je proces zapošljavanja radnika na neodređeno vrijeme koji će se nastaviti i ove godine čime se počinje mijenjati odnos stalno zaposlenih i zaposlenih na određeno vrijeme; znatno je smanjen broj tkzv. menegerskih ugovora koji su vraćeni pod kolektivni ugovor.

U Sindikatu vjeruju da će se, u pregovorima koji će se nastaviti već početkom studenog, približiti Plavoj Laguni i s materijalnim pravima. U Plavoj Laguni Poreč, naime, a sada i u Istraturistu, šefovi sala, recepcija, domaćica, kuhinja i ostalo rukovodeće osoblje nižeg ranga spadaju pod Kolektivni ugovor, tj. na njih se odnose sva ograničenja vezano za radno vrijeme, dnevne i tjedne odmore, pa i svi dodaci koji se isplaćuju za rad nedjeljom, praznikom, za dvokratni rad i slično, za razliku od drugih kompanija. Kao negativnost u turističkim kompanijama, osim nepostojanja standarda rada zbog čega se radnici iskorištavaju Sindikat uvijek ističe i preveliki broj tkzv. posebnih ili polumenegerskih ugovora, kojima se šefovi odjeljenja u hotelima (šefovi kuhinja, sala, recepcija, domaćice pa i njihovi zamjenici) izuzimaju iz primjene kolektivnog ugovora i s kojima se ugovaraju samostalnost u određivanju radnog vremena, odnosno kojima se radno vrijeme ne evidentira, a takvi radnici su poslodavcima na raspolaganju 24 sata. Također se na takve radnike ne primjenjuje u kolektivnim pregovorima dogovoreno povećanje plaća, već se plaće ugovaraju ponaosob sa svakim radnikom pojedinačno. Tu se stvaraju velike nejednakosti među radnicima-šefovima istog ranga; koji rade u objektima iste kategorizacije i istih smještani kapaciteta. Obično tu u plaći stradaju stariji, iskusniji i kvalitetniji radnici koji su lojalni poslodavcu jer mlađi radnici, koji su fleksibilniji kada je u pitanju promjena sredine, ucjenjuju poslodavca pa im poslodavci zbog nedostatka radnika povećavaju plaće. I to - ističu sindikalci- nije dobro. Potrebno je stvoriti okruženje pozitivne konkurencije, ali ne na način da će se degradirati stariji šefovi koji su većinom i kvalitetniji. Za rad iste vrijednosti treba imati istu plaću i to bi trebao biti temelj kod svih plaća. Doprinos pojedinaca može se kvalitetno riješiti stimulativnim nagrađivanjem.
I dok je plaća predmet pregovora socijalnih partnera, kako na nacionalnom nivou u ovoj djelatnosti, tako i na nižim razinama i uvijek se postižu minimalni pozitivni pomaci, standardi rada su problem koji se nažalost ne rješava. A to treba riješiti Ministarstvo turizma. O ovom problemu službeno nažalost nije se stiglo razgovarati sa sada već tehničkim ministrom turizma Antunom Klimanom.
Sindikat ponavlja već gotovo 10 godina da se osobe starije od 50 godina više ni ne javljaju za sezonski rad i to je sada i službeno potvrdila predstojnica pulske ispostave Hrvatskog zavoda za zapošljavanje Tanja Lorencin Matić, koja kaže da „osobe starije od 50 godina de facto ne mogu odraditi zahtjevnu sezonu i vrlo se mali broj poslodavaca odlučuje zaposliti nekog iz ove kategorije" (Izvod: Glas Istre od 27.06.2016.). Ako do sada nitko nije ozbiljno shvaćao upozorenja Sindikata Istre, Kvarnera i Dalmacije, onda bi to sada kada to kaže predstojnica ispostave HZZ trebao biti alarm da nešto treba mijenjati. Osoba od 50 godina mora do svoje mirovine odraditi još 15 godina, a u turizmu (i trgovini) gdje se najviše traži radnika ne mogu raditi, ne zato jer ne žele, već zato što ne mogu, a sada znamo i službeno da ih niti ne žele. Međutim, kada bi postojali standardi rada, kada bi bilo propisano koliko soba može sobarica počistiti, koliko stolova konobar može poslužiti, za koliko gostiju u prosjeku kuhar može skuhati, koliko gostiju recepcionar može čekirati, onda bi situacija bila drugačiji. Onda bi i te osobe od 50 godina mogle raditi u turizmu i onda ne bi bilo problema koji sada poslodavci imaju, a to je nedostatak radne snage. Niti jedan poslodavac u Istri (a posebno oni koji zapošljavaju dvostruko više sezonskih radnika u odnosu na stalno zaposlenih) koji kaže da nema problema sa nedostatkom kadrova ne govori istinu. Naprotiv, i te kako da imaju, a osim niskih plaća, prilikom odabira mjesta gdje će raditi, današnji sezonski radnici imaju na umu kakvi uvjeti rada mu se nude i kakav smještaj, te koliko će mu trajati radni odnos.

U Sindikatu Istre, Kvarnera i Dalmacije odavno su predlagali da broj radnika u objektu bude temelj za kategorizaciju objekata. Ponuda hotela, sadržaj i kvadratura ne znače ništa bez radnika i bez njegovog osmjeha. Standardi po radniku moraju se propisati jer jedino na taj način će se osigurati razvoj kvalitete, ali i zaštita radnika i njihovih radnih mjesta, ali i zdravlja. I to bi trebalo rješiti Ministarstvo turizma. Dosadašnji ministri kojima smo ukazivali na te probleme, iako su pokazali razumijevanje, nisu učinili ništa. Istra je najjača turistička regija i kada je problem zapošljavanja radnika starijih od 50 godina iznijela predstojnica ispostave HZZ najjače turističke regije, onda bi se netko trebao zabrinuti. Možda je upravo sada vrijeme da pretendenti za neke buduće ministre turizma, rada i mirovinskog sustava, ali i financija razmisle da, uz standarde rada koje bi trebalo propisati za rad u turizmu, nađu poticaje za poslodavce koji imaju otvorene objekte tijekom cijele godine, koji zapošljavaju radnike na neodređeno vrijeme, i koji još imaju plaće iznad prosjeka RH. A ne da kao do sada donose mjere koje će omogućiti bogatima da postanu još bogatiji. (Primjer: kada je PDV bio smanjen na 10%; kada su se smanjili doprinosi za zdravstvo za 2%, niti je bilo povećanja plaća tadašnjim radnicima, niti je bilo zapošljavanja, ali ni zanačjnijeg investicijskog zamaha. Razlika se pretočila samo u dobit vlasnicima.)

Analizom podataka o povećanju plaća od 2010. godine do 2016. godine u najjačoj turističkoj regiji dolazi se do podatka da su se plaće u promatranom periodu (7 godina) u istarskim turističkim kompanijama povećale od 11,3 do 13,9%, dok je u istom periodu indeks porasta troškova bio 10,7%, pa s te osnove bi trebali biti zadovoljni da je porast troškova pratio i porast plaća. Kada se pak gleda porast prihoda koji je u tom periodu gotovo udvostručen, a dobit je i za nekoliko puta veća u istom periodu, onda zaista nema mjesta zadovoljstvu i očito da dobit koju su ostvarili uz pomoć radnika, poslodavci nisu spremni podijeliti sa radnicima, kao da oni nisu doprinijeli ostvarenju tih rezultata. I to su nepobitne činjenice. Od 2000. do 2008. godine povećanje plaće se kretalo od 4 do 10% godišnje i to u vrijeme kada su prihodi bili znatno manji, a da se ne govori o dobiti kompanija. Inflacija u tom periodu bila je od 2 do 4%.
A onda odjednom zbog globalne krize i recesije koja je zahvatila Europu, zbog neizvjesnosti kako će to utjecati na turizam, sindikati su pokazali razumijevanje, pa je u 2009. godini u rijetko kojoj kompanija došlo do povećanja plaća. I to je bila prekretnica. Turističke kompanije posluju sve bolje, prihodi od turizma rastu u dvoznamenkastom postotku svake godine, dobit se drastično povećava, a plaće stagniraju. Da ne bi bilo zabune, nisu u pitanju samo turističke kompanije u Istri već u cijeloj Hrvatskoj. Poslodavci na pregovorima samo kukaju: naš turizam nije konkurentan; previsok je PDV; preveliki su doprinosi na plaću; previsoki su nameti; moramo plaćati turističko zemljište ...; kao da sve to nije bilo i prije, a ipak su plaće puno više rasle.
Istina je druga: vlasnici su postali nezasitni, svake godine traže veću dobit, proširuju svoje carstvo preko leđa radnika. Uprave društva koje su u pravilu iz redova domicilnog stanovništva samo su poslušnici koji ispunjavaju zahtjeve vlasnika, a radnicima daju mrvice. Odvojili su se od radništva, postali socijalno neosjetljivi i društveno neodgovorni. Traže uvoz radne snage, jer im nedostaje radnika. Neka stvore primjerene uvjete rada i bolju plaću, pa neće naši radnici odlaziti u Njemačku ili Austriju, već će raditi kod nas. Ni iz zemalja Europske unije neće dolaziti kod nas, ako mogu naći bolju plaću. Onda se postavlja suštinsko pitanje: Za koga graditi nove objekte, ako tu neće raditi naši građani i ako to nije u korist naših građana, kada dobit ionako izvlače vlasnici koji su većinom stranci, zbog čega RH ima malo koristi? Na to je – to predstavnici SIKD-a stalno ističu i uvijek će, kako je naglasila Cvitić, ponavljati jer je jako jako važno - upozorila i predstavnica Svjetske turističke organizacije na Danima hrvatskog turizma koji su pred nekoliko godina održani u Rovinju i koja je rekla dvije stvari na koje nitko od mnogobrojnih visokopozicioniranih turističkih radnika, ali ni političara nije replicirao: nije dopušteno da stranac dolazi u moj zavičaj i stvara profit s radnicima koji nisu iz mog zavičaja i nije dopušten nikakav zahvat u prostoru, ako on nije u interesu stanovništva koji žive na tom prostoru.