U Sindikatu Istre, Kvarnera i Dalmacije već duže vrijeme ne komentiramo dnevno politička zbivanja, niti razna prepucavanja između stranaka. Neovisni smo od svih stranaka i ostati ćemo neutralni. Međutim, stranke na vlasti, koje čine parlamentarnu većinu i koja nam kroje sudbinu, a posebno najveća među njima, odgovorne su za sve što se zbiva. I ono pozitivno, ali i negativno. I zato zaslužuju pohvale, ali i kritike.

Ne mogu a da ne komentiram najnoviji paket mjera pomoći Vlade RH.

Na što smo spali? Na pomoć?

Već drugu godinu za redom, cijene bjesomučno rastu, posebno cijene hrane na koje građanin sa prosječnom plaćom izdvaja 30% svoje plaće. Nažalost, daleko je više onih sa plaćom koja je daleko ispod prosjeka i kojima na hranu ide i do 50% plaće, da ne govorimo o onima koji primaju minimalnu plaću. Umirovljenike ne treba ni spominjati.

I sada nakon što je Vlada dopustila velikim trgovačkim lancima da tijekom ljetne turističke sezone stvaraju dobit povećanjem cijena proizvoda za koje objektivno nije postojala potreba za povećanjem, a istovremeno je zbog rasta cijena lijepo punila svoj proračun, sa tim istim trgovačkim lancima s kojima su nas zajedno pljačkali, sada dogovara smanjenje cijena. Zašto? Da bi se u narednim mjesecima donekle administrativno smanjila inflacija, jer predizborna je godina!!! Ali što je najgore, upravo oni koji bi trebali biti najžešći kritičari takvih mjera pomoći, a to su sindikati i udruge umirovljenika, oni pokazuju i razumijevanje i zahvalnost.

Zar nakon 35, 40 ili više godina rada jednom umirovljeniku treba pomoć? Zar on nije zaslužio da ima dostojanstvenu starost i mirovinu od uplaćenih doprinosa kroz toliko godina rada. Ne, on mora raditi na 4 sata da bi mogao preživjeti. Zar jednom radniku koji radi puni fond sati treba pomoć? Ne, on treba dostojanstvenu plaću od koje može hraniti sebe i svoju obitelj!!!

Ni poduzetnicima ne treba pomoć. Njih treba pustiti da rade, da rade na tržnoj ekonomiji, ali im treba osigurati zakonske okvire da mogu raditi, da mogu zapošljavati i da mogu isplaćivati dostojanstvene plaće radnicima, ali ih i kažnjavati zbog zloupotrebe i izbjegavanja zakonskih obveza.

Najprije nam uzmu, a onda velikodušno daju pomoć, a mi im zahvaljujemo. To je isto kao da zahvaljujemo bankomatu kad nam isplati naš novac.

Kome se daje pomoć? Sirotinji … Zar smo na to pali? Gdje su nas to doveli?

Koliko samo samohvale da će se povećati plaće od 1. siječnja iduće godine. Vlada, ona ista koja je dopustila da se bezrazložno povećavaju cijene tijekom sezone (jer je to i njoj odgovaralo), će eto odreći se djela doprinosa za one sa najnižom plaćom, povećati neoporezivi iznos, ukinuti prirez …. A sve to će rezultirati sa plaćom većom, zamislite, čak za 40-tak Eura i to onima sa najnižim plaćama, a koja ni sa tim povećanjem neće doseći 600 Eura.

Što je najgore, naš samodopadljivi premjer ne želi odgovarati na pitanja o kriminalu, korupciji, profiterstvu. Ne, javnost mora znati i vjerovati samo u ono što on kaže, a on nas uvjerava da živimo sve bolje.

Da nije tužno, bilo bi smješno.