- Detalji
-
Kategorija: Iz medija
-
Objavljeno: Utorak, 08 Ožujak 2016 08:01
Iako se uglavnom obilježava poklanjanjem cvijeća, čime se skreće pažnja s pravog značenja i vrijednosti, Međunarodni dan žena, popularno prozvan Osmi mart, praznik je gospodarskih, političkih i društvenih dostignuća žena koji ima svrhu opomenuti na učestala ugrožena prava žena. Međunarodni dan žena trebao bi služiti kao ozbiljan podsjetnik prvenstveno ženama, ali i muškarcima, kako mnoge generacije nisu imale sreću roditi se u vrijeme zajamčenog prava na rad, glasačkog prava, prava na školovanje, izbor i vlastitu slobodu, ali i prava na zakonom zajamčenu ravnopravnost spolova. Stoga, generacije poslije i one koje tek dolaze moraju biti zahvalne ženama koje su se za njih morale mukotrpno izboriti
Prvi Dan žena obilježen je 28. veljače 1909. u SAD-u deklaracijom koju je donijela Socijalistička partija Amerike, a tim praznikom obilježava se i požar u tvornici Triangle Shirtwaist u New Yorku 1911. kada je poginulo preko 140 žena.
Ideja za obilježavanjem Međunarodnog dana žena pojavila se prvi put početkom prošlog stoljeća u doba brze industrijalizacije i ekonomske ekspanzije koja je stalno dovodila do protesta zbog loših radnih uvjeta i niskih plaća. Stoga su žene zaposlene u industriji odjeće i tekstila 8. ožujka 1857. u New Yorku stupile u opći štrajk koji je brutalno prekinula policija. No žene su bile ustrajne te su dva mjeseca kasnije osnovale sindikat.
Prosvjedi kojima se ukazivalo na loše radne uvjete i potplaćenost nastavili su se idućih godina 8. ožujka, a protest koji je posebno glasno odjeknuo zabilježen je 1908. kada je 15.000 radnica marširalo ulicama New Yorka zahtijevajući kraće radno vrijeme, bolje plaće i pravo glasa.
Već dvije godine kasnije, u Kopenhagenu je održana prva međunarodna ženska konferencija koju je organizirala Socijalistička Internacionala ustanovivši pritom Međunarodni dan žena na prijedlog njemačke socijalistice Clare Zetkin.
Iduće godine, Međunarodni dan žena obilježili su milijuni ljudi u Austriji, Njemačkoj, Švicarskoj i Danskoj, a žene su u osvit Prvog svjetskog rata širom Europe demonstracije za prava žena usmjerile na mirovne demonstracije.
Valja napomenuti kako su sada već tradicionalne demonstracije u povodu Međunarodnog dana žena bile jedan od početnih stadija Oktobarske revolucije. Odmah nakon revolucije, taj je dan proglašen državnim praznikom, a zasluge za to imala je boljševistička feministkinja Aleksandra Kolontaj koja je uvjerila Lenjina u važnost praznika koji je godinama kasnije u sovjetskoj eri obilježavao junaštvo radnica.
S vremenom je u mnogim komunističkim zemljama Međunarodni praznik žena izgubio svoju ideološku osnovu, pa je tako učestalo parodiran u bivšoj Čehoslovačkoj, a odmah nakon Baršunaste revolucije ukinut je kao neugodan podsjetnik na sovjetsku okupaciju. U Mađarskoj se pak zadržao običaj poklanjanja cvijeća ženama i nakon pada komunizma. U bivšoj Jugoslaviji žene bi na svoj dan dobivale cvijeće, imale slobodan dan ili bi išle na organizirane izlete, nerijetko u šoping u Trst, Graz ili Solun, ovisno o tvrtkama i bivšim republikama u kojima su radile.
Zanimljivo, jedna od prvih organiziranih proslava Međunarodnog dana žena zabilježena je u Sarajevu daleke 1913., kada je gradom promarširalo čak 2.000 žena svih vjeroispovijesti.
Međunarodni dan žena na Zapadu se prestao obilježavati još tridesetih godina prošlog stoljeća, ponajviše zbog toga što ga se poistovjećivalo sa socijalizmom pa je stoga izumljen alternativni praznik u čast majki i majčinstva, Majčin dan, koji se obilježava svake godine druge nedjelje u svibnju.
Praznik se pak održao te je još uvijek državni praznik u Rusiji, Bjelorusiji, Ukrajini, Kazahstanu, Kirgistanu, Moldaviji, Mongoliji i Tadžikistanu. No šezdesetih godina feministice su ponovno počele organizirano obilježavati Osmi mart, a Ujedinjeni narodi 1975., koja je proglašena Međunarodnom godinom žena, i službeno su počeli obilježavati Međunarodni dan žena, iako su prava žena diljem svijeta još uvijek nedostižan san.
