- Detalji
-
Kategorija: Vijesti
-
Objavljeno: Srijeda, 04 Rujan 2019 09:24
Povodom Izvještajnog ročišta na Trgovačkom sudu u Pazinu sazvanom za petak 06. rujna, na kojem bi vjerovnici trebali donijeti ključnu odluku o tome hoće li Uljanik u likvidaciju ili će prihvatiti da se kroz stečajni plan nastavi proizvodnja, predsjednica SIKD-a Marina Cvitić i voditelj pulskog ureda Rajko Kutlača održali su u Puli konferenciju za novinare. Na konferenciji su iznijeli stav SIKD-a koji, nažalost, nisu bili u mogućnosti iznijeti prošli tjedan ( 28. kolovoza) na 18. tematskoj sjednici Gradskog vijeća Pule sazvanoj na temu Uljanika jer, usprkos upućenom zahtjevu za sudjelovanje, predstavnici SIKD-a nisu bili pozvani:
"Istarsko gospodarstvo ne može se oslanjati samo na turizam i uslužne djelatnosti. Prije svega jer je to izrazito plaha djelatnost, sezonska i radno intenzivna djelatnost i ne osigurava egzistenciju radnika tijekom cijele godine. Radnici moraju hraniti svoju obitelj 12 mjeseci tijekom godine, a ne samo 6 do 9 mjeseci koliko se radi u turizmu i uslužnim djelatnostima. I zato nam je neophodna INDUSTRIJA, a ona će opstati samo onda ako se spasi brodogradnja. I to nije recept samo za Istru; to je recept za cijelu Hrvatsku. Međutim, sve Vlade RH, svi naši političari, neovisno s koje opcije dolazili, lijeve ili desne, ponašali su se kao obične sluge Europske komisije. Nisu se zauzeli za očuvanje svoje strateške djelatnosti. Od važne strateške grane koja je stoljećima imala perspektivu, prošla sve vrste vlasti, učinit će pustoš. Prisjetimo se samo perioda od 2012. g. kada su se brodogradilišta privatizirala ili gasila: Brodogradilište u Kraljevici završilo je u stečaju, 3. maj je uguran Uljaniku i skoro se sa Uljanikom utopio, Brodotrogir je privatiziran i danas je u predstečajnom postupku, Brodosplit još nekako životari, voljela bi da opstane, Uljanik je u stečaju. Što nam to govori?
Ni jedna država u svijetu ne prepušta potpuno svoju stratešku djelatnost na milost i nemilost tržišta. Iza talijanske, njemačke, španjolske brodogradnje stoje njihove države. Vlade drugih država čuvaju svoje strateške industrije kroz vlastiti angažman u međunarodnim aktivnostima i kroz zakonodavstvo. Zar netko misli da ta brodogradilišta ne dobivaju subvencije. Dobivaju, samo na drugi način.
Naši političari ili nemaju tog znanja, ili sposobnosti, da se zauzmu za svoje strateške djelatnosti i da nađu način kako da sačuvaju jedan tako kompleksan hrvatski proizvod u kojemu je nevjerojatna količina znanja i komponenata. Osim očuvanja radnih mjesta, za što je država neizravno odgovorna, veliki je značaj što taj proizvod ima potpuno izvozno orijentiranu industriju.
I sad ću se vratiti na Uljanik koji je taj najkompleksniji proizvod – BROD proizvodio stoljećima. I ma što god se desilo sa Uljanikom, a sada kao i pred godinu dana rješenje je u rukama Vlade RH, činjenica je da kada je brodogradnja u pitanju, Uljanik je bio perjanica u brodogradnji. I odgovornost za sve što se desilo u Uljaniku, osim nesposobne Uprave, ponajviše snosi Vlada RH. To znamo svi i nema više smisla ponavljati.
Ono što tražimo u ovom trenutku jest očuvanje brodogradnje I u Puli i U Rijeci. U Rijeci je plan već razrađen, i sutra se očekuje odluka vlade.
Za Uljanik ako se želi, postoji isto tako rješenje kroz okončanje započetih poslova. Ne mora Uljanik ostati u prvobitnom obliku ni sa 10.000 zaposlenih, ni 5.000 zaposlenih pa ni i 3.000 zaposlenih, ali je bitno da opstane brodogradnja jer će u tom slučaju egzistirati i opstati mali poduzetnici koji su bili opskrbljivači i dobavljači Uljanika.
I stoga, U Sindikatu Istre, Kvarnera i Dalmacije podržavamo svaki nastavak proizvodnje i izradu stečajnog plan na toj osnovi. Smatramo da taj plan realno „drži vodu" i da će provedbom stečajnog plana koji stečajni upravitelj namjerava predložiti sudu, RH više dobiti nego likvidacijom brodogradilišta. Nemamo razloga vjerovati da taj plan neće biti napravljen stručno i savjesno, odnosno da stečajni upravitelj nije dobro proučio mogućnosti. Nemamo razloga ni sumnjati da bi bio u funkciji politike. Ako stečajni upravitelj kao stručna osoba, a ne politička, vidi pozitivno rješenje i mogućnost opstanak brodogradnje, i to na način da opstankom brodogradilišta RH više dobiva nego likvidacijom, onda tu šansu treba iskoristiti.
Neprihvaćanje nastavka proizvodnje kroz stečajni plan znači samo djelomično namirenje, u pravilu razlučnih vjerovnika, u postupku prodaje strojeva i opreme i u konačnici LIKVIDACIJU Uljanika i kraj brodogradnje u Puli sa svim teškim posljedicama na ukupni život njegovih građana."
